 | Cijenjeni čitatelji!
Možda ste primijetili broj četrdeset na naslovnici Sušačke revije koju držite u rukama. Taj broj, naime, pokazuje kako ulazimo u desetu godinu redovitog izlaženja časopisa čiji ste redoviti ili povremeni čitatelji. Svi ovih godina Sušaka je revija nudila sliku o nama – Sušaku nekadašnjem i sadašnjem, Rijeci i nekad i danas, Sušačanima, Riječanima, Primorcima i Goranima iz prošlih, sadašnjih i budućih vremena. Što nam se događalo i što nam se događa, kako nam je bilo i kako nam je, što smo bili i što smo danas. Kako su mogućnosti našeg kraja korištene nekad i kako se koriste danas, kako se iz naših krajeva odlazilo i kako se još uvijek odlazi. U tih deset godina Sušačka revija nudila je, a nudit će i dalje nadu kako će se neke stvari promijeniti. Kako će svijet postati drugačiji, kako će stručne i obrazovane osobe na važnim pozicijama postati pravilo, a ne iznimka, kako će Rijeka postati prava mediteranska metropola u kojoj se Srednja Europa spaja s Mediteranom, kako će naši mladi mozgovi dobiti prigodu da u svom kraju pokažu što znaju i mogu, kako... Utopija? Možda. Međutim, to je možda i budućnost. Možda ne bliska, ali ipak budućnost. Tko zna?
I ovaj broj Sušačke revije nudi te mogućnosti i nade, nudi prošlost, sadašnjost i budućnost našeg kraja, tu našu vezanost za more, te silne planove čiju realizaciju očekujemo, pokazuje gdje to moramo odlaziti po ono što na Kvarneru ne možemo (još) dobiti, predstavlja naše uspješne ljude, ljude koji pamte, književnike i ostale umjetnike koji su bili inspirirati ovim komadićem zemlje. To će biti teme i budućih brojeva časopisa kojeg držite u rukama, nadam se na obostrano zadovoljstvo. Želim Vam ugodno čitanje i nadam se da ćete neku dragu osobu u predstojećem blagdanskom darivanju obradovati, među ostalim, i Sušačkom revijom.
Sretan Vam Božić i 2003. godina!
Alen Čemeljić
|