| Naši ljudi. Tako volimo govoriti o ljudima koji se svojim znanjem, talentom, trudom i drugim vrijednostima dokazuju u našoj i drugim sredinama. Obično se, tako je to s ti našim ljudima, u javnosti o njima malo zna. Ili zato što njihove vrijednosti nisu atraktivne za današnje prepovršne medije gladne senzacija i afera pod svaku cijenu, ili zato što su u skladu s mentalitetom Primoraca povučeni, tihi, samozatajni. Priča o njima sporo dolazi do šire publike iako je bogata i zanimljivostima i atraktivnostima. Jer nije li izuzetno atraktivan podatak kako netko tečno priča čak četrdesetak različitih svjetskih jezika. Upravo toliko ih je, od kineskog pa sve do norveškog, govorio nedavno preminuli sušački poliglot Ivo Grgurić o kojem nam je na stranicama Sušačke revije priču ispričao njegov prijatelj i suučesnik u bijegu iz socijalizma u Australiju Mladen Vitezić. Nije li izuzetno atraktivan podatak kako je netko iz naše sredine svrstan među najveće znanstvenike 21. stoljeća? Upravo takav podatak pojavljuje se uz ime i prezime dr. Nikole Stražičića koji nam priča kako je postao Riječaninom, zašto nam se grad zove baš takvim imenom i koje su sve to naše vode čijim se bogatstvom dičimo. Radeći na ovom broju časopisa koji držite u rukama upoznao sam i sjajnu osobu zavidne umjetničke karijere – kiparicu Jasnu Bogdanović čija Žena na Mlaki već godinama ukrašava naš grad. U kraćoj šetnji Rijekom razgovarali smo o njezinom životu, karijeri, riječkom djetinjstvu, brodovima i Kazahstanu, državi iz koje nosi više nego zanimljiva sjećanja. Sva ta brojna sjećanja i razmišljanja, nisu na žalost, mogla stati u priču o Jasni Bogdanović koju donosimo na našim stranicama, pa je prihvatite samo kao upoznavanje s karijerom o kojoj ćemo zasigurno opet pisati. Grgurić, Stražičić, Bogdanović samo je početak niza naših ljudi o kojima pišemo u ovom broju Sušačke revije. Niz nastavljamo imenima Drage Gervaisa, Zorana Kompanjeta, Duje Draganje i Miloša Miloševića – delfina s Kantride, te imenima zlatnih rukometaša s riječkog asfaltavaltera Matoševića i Mirze Džombe. Niz će se, naravno, nastaviti i u idućim brojevima Sušačke revije, jer izvor takvih naših ljudi nepresušan je.
Želim Vam ugodno čitanje,
Alen Čemeljić |