Pedeseti broj Sušačke revije dvanaest godina poslije. Dobra prigoda da još jednom istaknemo kako se radi o štivu za sve one koji vole ne samo Sušak, već cijelu Rijeku i cijeli ovaj kraj i kako se radi o štivu koje neprekidno promovira vrijednosti ovog našeg kraja – Primorja i Gorskog kotara. Nimalo lagan zadatak u danima centralizacije svega vrijednoga u Hrvatskoj u jedan jedini centar što, naravno, nije hrvatska specifičnost, jer je ta pojava sve većih razlika između metropole i takozvanih provincija sve izraženija i u ostalim europskim zemljama. Nismo se, međutim, nadali kako će od svih europskih značajki upravo metropolizacija države najprije zaživjeti na ovim našim prostorima, jer, ako smo Hrvatsku ikako promovirali u onim najtežim ratnim danima, onda smo to činili parolom kako se radi o državi gradova. Malih, većih i najvećih, od kojih svaki ima svoje vrijednosti. One riječke, primorske i goranske više su nego brojne – i ljudske i povijesne i prirodne i prosperitetne, i upravo zato nam u promoviranju tih vrijednosti u Sušačkoj reviji ne nedostaje materijala. Svakodnevni život neprekidno donosi nove vrijednosti, ali, nažalost, i nepravde koje na stranicama Sušačke revije pokušavamo ispraviti. Tako se u posljednje vrijeme u hrvatskoj javnosti, možda ste primijetili, a možda i niste, sve više iz uporabe izbacuju nazivi Hrvatsko primorje, Primorje i Primorac, iako će većina nas nastanjena u ovom dijelu Lijepe naše upravo taj izraz upotrijebiti kako bismo istaknuli svoju regionalnu posebnost. Iz neznanja ili, tko zna, možda nekog drugog razloga u javnosti nas svrstavaju ili u Istru, pa čak i u Dalmaciju, više nas ne nazivaju Primorcima već Kvarneranima, što je još i prihvatljivo, ili nekim drugim imenima. Je li nastankom samostalne Hrvatske cijela naša obala postala Hrvatskim primorjem ili je to ipak povijesni naziv ove naše regije? Akademik Petar Strčić u svojem tekstu na našim stranicama iznosi povijesne činjenice kako je Hrvatsko primorje kao naziv nadomjestilo onaj Ugarsko primorje. Mora li međutim taj naziv iščeznuti kao što je onaj ugarski? Posebnosti Primoraca i u navikama i u mentalitetu i u načinu života i u kuhinji i u mnogo toga još u odnosu na bliske nam Istrane i u odnosu na Dalmatince ne treba dokazivati. Neke od njih donosimo i na našim stranicama u ovom broju Sušačke revije, one su uvijek postojale i određene su upravo životom na ovom dijelu naše obale koja se do sada u javnosti nazivala Hrvatskim primorjem, kao što se recimo Hrvatsko zagorje i Dalmatinska zagora stoljećima nazivaju upravo tim imenima i nikome ne pada na pamet da ih mijenja. Vjerujem da ćete se složiti kako je Hrvatsko primorje jedna, a Primorje Hrvatske sasvim druga kategorija. U krajnjoj liniji i veliki hrvatski pisac Antun Gustav Matoš je obilazeći ovaj naš kraj pisao o svojim primorskim skitnjama, o čemu također, između ostaloga, pišemo na stranicama pedesetog broja Sušačke revije.
Ugodno Vam druženje s tom i ostalim našim temama ove jeseni !
Alen Čemeljić