Poštovani čitatelji!
Sušačka revija je od onih koji nas ne čitaju ili nas tek površno prolistaju često nazivana nostalgičnim štivom koje se bavi isključivo bogatom riječkom prošlošću iako se radi o vrlo angažiranom časopisu čijim je urednicima, autorima i vjernim čitateljima i te kako stalo i do riječke sadašnjosti i budućnosti. Upravo zato smo puno puta istaknuli kako je povijest učiteljica života i kako priče iz najplodnijih riječkih dana objavljujemo između ostalog i zato jer je u njima skriven recept za naše bolje sutra. Strane investicije, dugoročno promišljanje grada, koncepcija njegova razvoja – sve smo to nalazili u pričama iz riječke prošlosti nadajući se da će se ti uspješni dani ponoviti u skoroj budućnosti. Uzalud. Nisu se, barem za sada, ponovili, a ne vidimo ni mogućnost da bi se uskoro mogli ponoviti. Dovedeni smo tako u situaciju da smo zabrinuti za riječku budućnost iako dvojica novopečenih Riječana s kojima razgovaramo u ovom broju Sušačke revije kažu kako je ovo sjajno mjesto za život.
Urugvajac Antonio Passaro koji tek godinu dana živi u Rijeci i vodi kontejnerski terminal na Brajdici ističe na našim stranicama kako je od 17 gradova u svijetu u kojima je živio Rijeka jedno od dva najbolja mjesta za život. Ono drugo uz Rijeku je Rio de Janeiro, ali Rio nije grad već stanje svijesti, te je, zapravo, neusporediv sa svim ostalim gradovima.
Češki redatelj Aleš Suk iznosi svoja iskustva s Trsata gdje je dovoljno da nekoga tri puta sretneš pa da se s njim počneš pozdravljati, ljudi su topli i otvoreni, sve je još nekako opušteno unatoč surovom kapitalizmu.
Mi koji smo Riječani već odavno, neki već generacijama, a neki koji su to postali rođenjem nakon što je njihovim roditeljima Rijeka postala mjesto doseljenja, kako će to napisati Goran Moravček u svojoj priči o Facebook grupi Riječka enciklopedija – Fluminensia, sve se glasnije pitamo što će biti s Rijekom i kakva je riječka budućnost? Pa i Antonio Passaro kaže kako će riječka luka izgubiti bilo kakvu važniju ulogu na tržištima srednje i istočne Europe ne izgradi li se veliki lučki terminal na Krku, jer Kopar, veliki riječki konkurent, planira jedan takav megaprojekt koji će ugroziti ne samo riječku luku već ukupni hrvatski lučki promet.
I Kristijan Benić će u svojoj priči o dalekoj riječkoj budućnosti istaknuti mogućnosti da jednog dana Brajdica postane kupalište, bivša Industrijska sunčalište, a zgrada Novog Lista hotel naglašavajući pritom kako smo u situaciji da o sutrašnjici razmišljamo više nego ikad zbog poražavajućih rezultata popisa stanovništva, smanjene riječke gospodarske aktivnosti, nejasnog koncepta razvoja i busanja u prsa turizmom iako smo svjesni da se samo od turizma ne može živjeti. Zbog svega toga i jesu tako strastvene rasprave o Rijeci na netu od kada je osnovana Facebook grupa Riječka enciklopedija – Fluminensia, jer rane iz prošlosti još uvijek osjećamo pa je normalan naš strah od novih grešaka u riječkom prostoru.
Kamo sreće da možemo biti nostalgično štivo, jer postoji jasna koncepcija razvoja koja se uspješno provodi, pa da se možemo posvetiti samo važnim događajima iz prošlosti, tako lijepim obljetnicama kao što je 100-ti rođendan stadiona na Kantridi kojeg je ovih dana internetski portal CNN-a smjestio među deset najatraktivnijih stadiona na svijetu, kao što je 50-ta obljetnica prvog izlaska na scenu Uragana, prvog hrvatskog i jugoslavenskog rock sastava, da možemo pisati samo o lijepim stvarima kao što je izložba o Emiliju Ambrosiniju, prvom riječkom secesijskom arhitektu i o drugim našim velikim ljudima kao što je bio veliki humanist i znameniti liječnik dr Zdravko Kućić. Nudimo Vam, naravno, i te zanimljive teme kao i nastavak priče o kvarnerskim uspomenama kontroverznog srpskog pisca Milana Crnjanskog, razgovor s našom književnicom Ljerkom Car Matutinović, priču o prvom ilustratoru Velog Jože Saši Šantelu, i još mnoge druge.
U prvom su planu, na žalost, one koje govore o nedefiniranoj riječkoj sutrašnjici nakon što je puno toga stiglo na naplatu, nakon što smo izgubili trideset tisuća radnih mjesta, nakon što je Rijeka administrativnim granicama odvojena od riječkog prstena i nakon što smo po novom popisu stanovništva izgubili 15 tisuća stanovnika u zadnjih deset godina.
Želim Vam ugodno čitanje i sretniju 2012. godinu!
Alen Čemeljić