Nikada Nitko Ništa Nije Naučio (5N) iz povijesti. Na žalost, rekao nam je na jednom od predstavljanja Sušačke revije riječki akademik Petar Strčić. Da je to zaista tako, na hrvatskom primjeru potvrđuje u razgovoru za našu Reviju i uvaženi hrvatski geopolitičar Radovan Pavić koji kaže kako prebrzo i olako opraštamo, iako je ljudski praštati, a isto tako olako rasprodajemo sve što vrijedi. I pritom upozorava kako nije u pitanju prodaja već rasporodaja, dakle dajemo ono što imamo ispod cijene.
Da nismo učili iz povijesti, pokazuje i primjer Rijeke, koja je gospodarski procvjetala s izgradnjom pruge 1873. godine i koju, takvu staru i lošu, još uvijek koristimo iako će i ugledni Financial Times, čiji tekst prenosimo, napisati kako je s novom prugom pred Rijekom i Hrvatskom velika perspektiva. Možda jednom, skeptičan je naš autor Goran Moravček, u najboljem slučaju kada budemo obilježavali 150-tu obljetnicu ove stare koju gradiše Mađari.
U međuvremenu od industrijskog postadosmo sveučilišnim gradom, poručuje nam dr. Emanuel Hoško, dobitnik gradske nagrade za životno djelo. I razvijamo uz pomoć sveučilišta nova zanimanja, te živimo potpuno drugačije od života kakav nam je u Novom listu predskazan 1906., godine kada je riječki list objavio kako ćemo početkom 21. stoljeća imati 200 tisuća stanovnika, kako će industrija biti gospodarskom perjanicom razvoja grada i kako ćemo gradske parkove i trgove s tržnicom i kazalištem graditi na sred Kvarnera. Mi, nažalost, ne uspijevamo urediti ni ove postojeće kao što je s onim Pul Vele crikve oko kojeg arhitekti sukobiše svoja mišljenja, a i parkove imamo samo one što nam ostaviše generacije prije Drugog svjetskog rata, o kojima nam piše Igor Žic. Kako su nekada izgledali, možete vidjeti na brojnim fotografijama koje objavljujemo u ovom broju Sušačke revije.
Početkom ljeta pratili smo na Europskom prvenstvu u Ukrajini i Poljskoj igre hrvatske nogometne reprezentacije u kojoj nije bilo niti jednog Riječanina, i to 50 godina nakon slavnog pobjedonosnog gola Pere Radakovića Nijemcima na Svjetskom prvenstvu u Čileu. Legenda o Peri Radakoviću s vremenom je rasla i ostala zauvijek zapisana u riječkoj sportskoj povijesti, za razliku od nekih drugih sličnih priča kao što je ona o najboljem američkom vrataru sredinom prošlog stoljeća kada se tim epitetom mogao podičiti Riječanin Gino Gardassanich kojeg spominjemo u priči o tome što je ovaj dio Europe dao Americi, a što je Amerika dala nama. Ne, naravno, samo u sportu.
Te davne 1962. godine kada smo slavili Peru Radakovića, u Kvarneru je izgorio ribarski brod Pastrica, a kod Trstenika nastradalo je petnaestoro učenika putujući za prvomajske praznike s Lošinja na Rab. I tih se tužnih priča podsjećamo na stranicama Sušačke revije, kao i broda Rex, nekoć najbržeg broda na Atlantiku na kojem je svojevremeno plovio i naš sugrađanin Maks Peč, a kojeg i slavni Federico Fellini spominje (Rex, a ne Peča) u glasovitom Amarcordu. Brodske priče znaju biti izuzetno zanimljive, a jedna od takvih je i ona o parobrodu VIS koji je pripadao kompaniji Oceanija iz Sušaka i činilo se da su mu zvijezde naklonjene jer je za vrijeme Drugog svjetskog rata plovio na sigurnom od Kube do Kanade, da bi stradao nadomak matične luke 1946. godine. Toliko godina kasnije mi u našoj matičnoj luci donosimo te i mnoge druge priče (njih 25 ukupno) na stranicama Sušačke revije u nadi da će Vam biti zanimljive i da ćete nas i dalje čitati.
Ugodno čitanje,
Alen Čemeljić