Samo su Kvarner i Istra uz Čakovec i Varaždin rekli PROTIV na referendumu koji je podijelio zemlju. Još jednom. Na one koji žele živjeti po svom i na one koji se igraju opasnih igara kojih se Rijeka nagledala u svojoj povijesti. i možda je upravo zato danas tako slobodoumna. Većina je u Rijeci rekla PROTIV, a to je zapravo značilo, pustite nas da pokušamo unaprijediti naše živote, da se ne moramo neprekidno vraćati na obranu onoga što imamo. Poruka je jasna: Mi želimo naprijed! Pustite nas da uživamo u životu, u slobodi, ne sputavajte nas, ne vraćajte nas neprekidno u srednji vijek. Prava za sve, i za većinu i za manjine, kako nacionalne i vjerske tako i za one koji su ljevoruki, koji ne raspoznaju boje ili su drugačijeg seksualnog opredjeljenja od većine. Svaki drugačiji stav i odluka je diskriminacija protiv koje je napredni svijet uvijek bio i bit će.
I željeli bismo da je taj krug naprednog svijeta oko Rijeke puno širi, željeli bismo da na ovimstranicama pišemo o nekim drugim stvarima, na primjer o tome kako podržavamo nastojanja riječkog sveučilišta na putu prema dvjesto najboljih u Europi. Htjeli bismo pisati o nadama kako je kraj ovdašnjim potresima koje smo osjećali stoljećima, jer se upravo ovdje, naglasit će to u ovom broju Sušačke revije, riječki rektor Pero Lučin, susreću različite civilizacijske tektonske ploče. Dosta nam je tog podrhtavanja, nedostatka kontinuiteta zbog čega smo svakih nekoliko desetljeća morali krenuti iz početka. Također, dosta nam je neprekidnih podjela zemlje na konzervativne i liberalne. Želimo nastaviti tamo gdje smo stali prije sto godina, prije nego što smo postali ratnim plijenom za kojim se otimaju, a tome su prethodile opasne igre slične onima kakve se danas odvijaju na hrvatskoj sceni i koje se mogu prepoznati u kronologiji događaja u Rijeci od propasti Austro-Ugarske pa do priključenja Italiji koju donosimo u ovom broju Sušačke revije.
Mi bismo najzad htjeli reći kako smo naučili lekcije iz povijesti, htjeli bismo najzad malo živjeti normalnim životima, uživati u tom našem, kako ga je okarakterizirala redateljica Tanja Golić, friendly gradu, među ljudima otvorenog uma i u gradu s puno potencijala, kako ga opisaše mlade Riječanke – autorice predstave Pristajanja, na tom našem Kvarneru – najbolje čuvanoj hrvatskoj tajni, kako ga je nazvao engleski Daily Mail. Htjeli bismo da nas puste da u našem fokusu budu takve teme, jer nama je povijest bila učiteljica života od koje smo puno toga naučili. Zahvaljujući, između ostalog, i Sušačkoj reviji.
Ugodno čitanje želi Vam
Alen Čemeljić