Postoje životni periodi u kojim se događaji, jedan za drugim, smjenjuju velikom brzinom. Kako u našim privatnim životima tako i u životima cijelih društava. Postoje periodi kada u samo nekoliko mjeseci bukne sve ono što se taložilo godinama. Kao što se dogodilo ove godine kada smo se u samo nekoliko mjeseci našli u potpuno drugačijem svijetu, potpuno drugačijoj Europi. Još u prošlom broju Sušačke revije pisali smo o Europi kao civiliziranom, uređenom i visoko demokratiziranom društvu kakvo i sami želimo postati. Danas, na kraju 2015., susrećemo se s Europom koja opet podiže granice, koja svoj teritorij opasuje bodljikavom žicom, koja četvrt stoljeća nakon pada Berlinskog zida opet podiže prepreke i koja strahuje od izbjegličkog vala koji tzv. balkanskom rutom, dakle i preko Hrvatske, želi iz Sirije i Afganistana put bogate Europe. Da bi u toj istoj Europi nastavili sa životima koji su ratovima uništeni u njihovim državama. Ali i Europi koja je šokirana okrutnošću terorista koji su tog petka trinaestog u studenom zavili u crno Pariz i Francusku i unijeli strah u živote te bogate Europe koja se želi zatvoriti. I koja se i od nas, i na mađarskoj i na slovenskoj granici, ogradila bodljikavom žicom kao da nismo zajedno članice te velike i bogate Europske Unije koja se našla pred velikim ispitom o kojem će možda ovisiti i njezin opstanak. I o kojem će ovisiti budućnost europskog kontinenta koji se opet, toliko godina poslije, nalazi u opasnosti da skrene u vode u kojima nema tolerancije za one koji su drugačiji, i rasom i vjerom i političkim opredjeljenjem. Samo u šest mjeseci doživjeli smo velike promjene u ovom našem dijelu svijeta, više ne govorimo samo o gospodarskim teškoćama, našli smo se u još većim i opasnijim, sad već brinemo i za mir.
U nadi u pozitivan ishod svega što se događa oko nas želim Vam sretniju 2016. godinu, naravno i što ugodnije čitanje Sušačke revije.
Alen Čemeljić