Poštovani čitatelji Sušačke revije,
novi broj koji Vam se nalazi u rukama radili smo u izuzetno kratkom vremenskom roku sretni što smo uopće dobili mogućnost da nastavimo s izlaženjem Vašeg i našeg časopisa. Naime, blokada svega i svačega u državi nakon promjene vlasti nije zaobišla izdavaštvo i časopise, od kojih je Sušačka revija ipak na kraju dočekala svoja obećana sredstva. U tom kratkom vremenskom roku koji smo sebi zadali kako bi novi broj Sušačke revije izašao prije ljeta, najviše smo vremena posvetili tituli koja nam je stigla u Rijeku, tituli Europske prijestolnice kulture 2020. godine, koja bi mogla najzad okončati taj riječki dugotrajni period tranzicije. U međuvremenu se, međutim, u Rijeci i u Hrvatskoj dogodilo mnogo toga čemu se nismo stigli posvetiti poput VRIska koji je postao treći festival knjige u Hrvatskoj nakon Pule i Zagreba i koji je u desetak dana doveo u Rijeku mnoge zanimljive ljude od pera iz cijele Hrvatske: od Ivane Bodrožić, Jurice Pavičića do Bekima Sejranovića, kao i najčitanijeg književnika na ovim prostorima Dragana Velikića, koji se u svojim knjigama Bonavia i Islednik i te kako dotiče Rijeke i Sušaka. Bilo je zanimljivo čuti kako neki od njih ocjenjuju Rijeku ‒ od splitskog autora Ivice Ivaniševića koji će reći: kao da ne živimo u istoj državi, jer riječki grafit Smrt fašizmu ne bi na jugu preživio niti jedan dan, ali s druge strane ta je veličanstvena riječka arhitektura izuzetno zapuštena., pa do Velikićevog suda u samo tri riječi: Rijeka je grad.
U međuvremenu je i Klaster zdravstvenog turizma Kvarnera, kojeg kao projekt na našim stranicama podržavamo od prvog dana, u Madridu proglašen zdravstveno-turističkim klasterom godine, dokazujući još jednom kako se radi o projektu od kojeg bi Kvarner u budućnosti mogao imati još puno više koristi. Ako sve s nama bude u redu.
Jer u međuvremenu dogodila se i kriza vlasti i potezi vladajućih koji su izazvali i još izazivaju žestoke reakcje u Hrvatskoj. Nikada toliko ljudi nije bilo na mostu kod Konta, možda jedino davnih godina na njegovom otvaranju kada su i simbolički Rijeka i Sušak povezani u jedan grad. Sedamdeset godina kasnije nekoliko tisuća ljudi došlo je pokazati kako se ne slaže s postupcima državne vlasti, barem kada je obrazovanje u pitanju. Jer u vremenima kada se svijet mijenja munjevitom brzinom, naše obrazovanje isto je kao i prije nekoliko desetljeća, talenti nam propadaju, mladi obrazovani odlaze, a nekima je još uvijek bitnije u obrazovanje umjesto kemijskih eksperimenata uključiti svjetonazorski aspekt. Ali Zemlja je ipak okrugla, pisalo je velikim slovima na jednom od transparenata na mostu kod Konta iznad nekoliko tisuća ljudi. Protiv pranja mozgova, pisalo je na transparentu iznad nekoliko desetaka tisuća ljudi na glavnom zagrebačkom trgu. Građanska Hrvatska je pjevala pjesmu Arsena Dedića Kad bi svi ljudi na svijetu i tražila nastavak kurikularne reforme i ostavku ministra znanosti iz Rijeke Predraga Šustara.
Sad bi najzad bilo dosta, kao da su htjeli poručiti svi ti profesori, đaci, roditelji, svi kojih se obrazovanje u Hrvatskoj tiče, kao i oni koji su se proteklih mjeseci u hrvatskoj javnosti nagledali i naslušali poruka koje ne bi trebale pripadati ovom stoljeću.
I to nisu bili svi, iako su Trg bana Jelačića i most kod Konta u Rijeci bili krcati. Mnogi su još ostali kod svojih kuća, iako će ih u budućnosti netko možda pitati: Gdje ste bili 1. lipnja 2016.? Ali možda će i onima koji su došli na Kont i na Trg, kao što je naglasio jedan od govornika na riječkom skupu Nebojša Zelić sa Filozofskog fakulteta u Rijeci, biti upućeno pitanje: Zar samo 1. lipnja 2016.?
Jer toliko se nakupilo toga svih ovih mjeseci, godina i desetljeća u kojima smo od treće najbogatije zemlje tzv. istočnog bloka postali treća najsiromašnija zemlja bivše socijalističke Europe. Neobrazovanost, primitivnost, nestručnost koji odlučuju o našim životima i o našim sudbinama prouzročili su svih tih godina silne frustracije i nezadovoljstvo o čemu smo često pisali na stranicama Sušačke revije, u svima dosadašnjim brojevima, pa tako i u ovom kojeg čitate.
Ugodno čitanje,
Alen Čemeljić