Na milijarde je obiteljskih i pojedinačnih sudbina o kojima nije ostalo ništa zapisano, a u našim je civilizacijama to tako, ako nije zapisano – kao da se nije niti dogodilo. Današnja bi inačica te fraze bila ponešto drugačija, odnosno – ukoliko nije na Facebooku, kao da se nije ni dogodilo. No papir je, na koncu, ipak papir.
Ljudi koji su prije nas obitavali na Zemlji živjeli su živote nalik našima – voljeli su, učili, radili, radovali se i plakali te su, naposljetku, zaboravljeni. Malo je sretnika – ukoliko je ta kategorija uopće valjana, o kojima je u povijesti, iz pozitivnih razloga, ostalo nešto zapisano. Tako i zidovi i domovi starog dijela Novog Vinodolskog čuvaju mnoštvo priča, tajni, suza i smijeha za koje mi nikada nećemo saznati, ma koliko se trudili. Novljani se diče svojim Mažuranićima i Frankopanima, često zanemarujući ostale velikane koji su cio ili dio svog života proveli u tom biseru Hrvatskog primorja. Među tim junacima, odnosno junakinjama, su i dvije umjetnice, sestre Zdenka Pexidr-Srića Ostović i barunica Greta Turković.
Njihov otac, Gustav Pexidr-Srića, rodio se u Osijeku 18. veljače 1859. u obitelji Ivana i Pauline r. Eisenbarth, a umro je u Novom 12. travnja 1931. godine. Oženio se za Mariju Magdalenu (Mica) Srića i, zanimljivo, uzeo njeno prezime. Srića je grobničko prezime, iz Mavrinaca, odnosno iz sela zvanog Srićino selo. U Novom se javlja u prvoj polovici 19. st. dolaskom Josipa Sriće (1799.-1833.). Potomak Josipa Sriće, kako Krsto Zoričić piše u svome Novljanskom biografskom leksikonu, jest i Nikola Srića (Novi, 1833.-1905.), otac Gustavljeve supruge Mice, odnosno Zdenkin i Gretin djed s majčine strane. On bijaše veletrgovac drvom i prvi predsjednik Društva za uređenje i uljepšanje Novog, osnovanog 1902. godine, predsjednik Radničke zadruge Sveti Nikola 1881. – 1905., član Upravnog odbora obnovljene Narodne čitaonice, od prosinca 1864., a u Bribiru predsjednik narodnog skupa 8. 12. 1903. organiziranog protiv mađaronske politike. Poticao je izgradnju Rudolfinske ceste od Pletenog do Ogulina, a nakon svečanog puštanja u promet te ceste 30. 10. 1874., u njegovoj su se kući našli sudionici svečanosti, među njima i August Šenoa, Bude Budisavljević i drugi značajni građani toga doba. Nikola Srića nije imao muških nasljednika, te je postavio Gustavu Pexidr-Srići uvjet kada je isti došao prositi ruku njegove kćeri – ukoliko želi oženiti njegovu kćerku Micu, mora svome prezimenu Pexidr dodati i prezime Srića, što je Kr. zemaljska vlada u Zagrebu potvrdila svojom odredbom. I tako su ta dva prezimena amalgamirala i ušla u povijest kao jedan od prvih takvih slučajeva. Bude Budisavljević i drugi značajni građani toga doba. Nikola Srića nije imao muških nasljednika, te je postavio Gustavu Pexidr-Srići uvjet kada je isti došao prositi ruku njegove kćeri – ukoliko želi oženiti njegovu kćerku Micu, mora svome prezimenu Pexidr dodati i prezime Srića, što je Kr. zemaljska vlada u Zagrebu potvrdila svojom odredbom. I tako su ta dva prezimena amalgamirala i ušla u povijest kao jedan od prvih takvih slučajeva.
Gustav Pexidr – Srića, bio je prije dolaska u Novi, ravnatelj gimnazije i profesor na Kraljevskom gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Koautor je, s Ivanom Potočnjakom – Kukićem (rođenim Novljaninom), profesorom tog učilišta, udžbenika Fizika i kemija za ratarnice i druge niže škole (1884.).
...