Aktualno uređenje riječkoga Starog grada, čiji bi nastavak trebao uslijediti popločenjem trga ispred palače Modello, na spoju Korza i Ulice Ante Starčevića, obuhvaća, između ostaloga, popločenje parternih površina, javnu rasvjetu i urbanu opremu. Obnova riječke povijesne jezgre u skladu je s duhom današnjeg trenutka te njezina težnja nije dočarati prošla vremena, već stvoriti ugodne ambijente i prostore primjerene pješaku, a sve uz uporabu materijala koji se može lako popraviti i nabaviti. To nije cilj samo aktualnoga graditeljskog zahvata Grada Rijeke, već i nekadašnjih komunalnih aktivnosti u oblikovanju i definiranju njegovih urbanih prostora, osobito u razdoblju od sedamdesetih godina XIX. stoljeća do sredine tridesetih godina XX. stoljeća. Komunalno opremanje Rijeke tada je bila primarna briga Tehničkog ureda te su se uz kanalizaciju, plinofikaciju, elektroopskrbu i izgradnju niza tržnih paviljna, uređivali izlozi, grad se sanitarno opremalo fontanama, pumpama i javnim zahodima, zasnivalo se parkove i rekreacijske površine, a ulice se popločavale i asfaltirale. Osobita pažnja posvećivala se urbanoj opremi. Nažalost, ulične svjetiljke i oglasni stupovi, ograde i portali gradskih perivoja, nadstrešnice i kiosci svoj izvorni izgled i funkciju zadržali su samo u pojedinostima ili su kao smetnja prometnoj prohodnosti u potpunosti uklonjeni. Isto se može reći za fontane i perila te popločenja ulica, čiji segmenti danas tek slučajno izviru ispod agresivno nanesenih asfaltnih premaza.
Uređenje partera prometnica
Prvi sveobuhvatni plan uređenja javnih prostora centra Rijeke razložen je u sklopu Projekta regulacije i proširenja grada Rijeke još 1904. godine, a već njegove pripremne studije uključuju proračune i projekte asfaltiranja i popločja ulica i trgova poput Piazza Elisabetta, Via Andrassy ili Via Francesco Deak (danas Krešimirova ulica), za čiju je prepoznatljivu urbanu opremu s početka XX. stoljeća bila odlučujuća privatna inicijativa. Đuro Ružić, kućevlasnik u Rijeci i Sušaku, u istoimenoj ulici ispred restorana u prizemlju svoje kuće (bivši hotel Bristol, danas Krešimirova br. 12) 1909. godine uređuje, naime, cementni pločnik s pješačkim nogostupom popločenim kastavskim kamenom. Premda se nije radilo o regularnom nogostupu, već o ekskluzivnoj koristi za hotel, Ružićev potez valja istaknuti kao značajan doprinos u poštivanju i brizi za javni prostor, budući da je sjenovita Viale Deak (početkom stoljeća važna cestovna arterija između kolodvora i luke te, osim Korza, još jedno omiljeno šetalište Riječana) tada neuređena, puna prašine i blata, razlupanih klupa, derutnoga pločnika i kolnika. Kako se na potezu Deakove ulice nalazio željeznički kolodvor, radilo se i o dijelu grada koji se prvi predstavljao strancima te generalna obnova njezinoga popločenja konačno započinje 1911. godine.
Viale Deak, danas Krešimirova ulica, bila je početkom prošlog stoljeća omiljeno šetalište Riječana