Jedna je prekrasna priča završena prošlog ljeta na Kantridi. Priča Miloša Miloševića. Usamljeni delfin otplesao je posljednji ples, još jednom, tko zna koji put njegovi su zaveslaji ostavljali brazde u vodi bazena. Ta se priča pričala 23 godine. Nova priča počela se pisati ljetos u Ateni. S Olimpa se na Kantridu spustio jedan od najboljih svjetskih sprintera, Duje Draganja. I piše novu bajku.
Kada je 1988. godine na Prvenstvu Europe u Amersfoortu (Nizozemska) 16-godišnji Miloš Milošević osvojio juniorsko zlato na 100 m leptir, a da nije zabunom ispao sa startne liste, vratio bi se i sa zlatom na 200 metara, petogodišnji Duje Draganja se već održavao na vodi – godinu prije otac ga je bacio u more, i on je, hoćeš-nećeš proplivao.
Dvanaest godina kasnije u Dunkerqueu, Stari kontinent je pozdravio 17-godišnjeg Duju Draganju i njegove pobjede na 50 i 100 m slobodno.
Kada je Mićo imao 17, u Leedsu je na 100 m leptir bio treći, a Duje je na Malti 2001. godine potvrdio juniorske naslove na 50 i 100 i dodao im još zlato na 50 m leptir.
Obojica su rođena u Splitu – Mićo 10. svibnja 1972., Duje 27. veljače 1983. Tamo su naučili plivati, tamo su srušili svoje rekorde, uzeli prve naslove. Miću je u Mornaru trener Vinko Elez doveo do zvijezda. O Duji Draganji bajke nisu pričali samo njegovi učitelji iz POŠK-a Jurica Topić i Petar Mijić, pričao ih je i on sam kada je 300 puta rušio državne rekorde kao junior. Mićo je u vrijeme ratnih godina otišao na Kantridu jer na Poljudu nije mogao trenirati. Na kraju je preselio u Rijeku i s Dimitrom Bobevim osvajao plivački Mt. Everest. Duje je iz Splita otišao u Ameriku, na Berkeley. I s jednim od najboljih trenera sprintera na svijetu, Mikeom Bottomom, pripremao se za rušenje svih granica. Još uvijek je na studiju, ali se s Mićom našao u Rijeci. U Primorju EB. Obojica su prepoznali sredinu koja ima osjećaj za plivanje, koja cijeni njihove rezultate, pomaže im i podržava ih. Miloš Milošević, svjetski prvak i rekorder, i Duje Draganja, europski rekorder i drugi s Olimpijskih igara. Da je samo to, bilo bi puno za jedan život. Ali ne, ima toga još mnogo, mnogo više.