SUŠAČKA REVIJA broj 56 ličnosti POLITIČKI NAZORI RIJEČKOGA TRGOVCA ADAMICHA Ervin Dubrović Andrea Lodovico Adamich (1766.-1828.) vrlo je uspješan trgovac na prijelomu 18. i 19. stoljeća, a svoje poslove razvija gotovo po cijeloj Europi. Osobito se obogatio izvozom hrastovine u Englesku, a izvozio je i preko Atlantika. On je najbogatiji Riječanin svoga doba. Kad sam u Muzeju grada Rijeke priredio izložbu Adamićevo doba, nije se moglo izbjeći ni natruhe politiziranja potaknute pitanjem o Adamićevoj - «nacionalnosti». Naročito je talijanski tisak zasmetalo naše kroatizirano pisanje njegova imena – Andrija Ljudevit Adamić. Adamić je rođen i upisan u knjige kao Andrea Adamich, poslije je sam sebi dodao i–Lodovico. U popisu učenika Hauptschule u Josephstadtu kraj Beča upisan je kao Andreas Adamich (1782. godine), u mađarskim je izvorima nazvan Andras Adamich ili Andras Lajos Adamich, a francuski i britanski izvori pišu ga najčešće – Adamick (na primjer i François Crouet u knjizi L’ Économie britannique et le blocus continental). Kakva je onda, uz već navedene pravopisne običaje i s te strane gledano, zapreka Hrvatima da ga pišu – Adamić, a da se to ne tumači jasnom političkom namjerom, «svojatanjem» koje polazi od namjere da ga se otme «onima drugima»? Neće se svi složiti s mojim, u Hrvatskoj uobičajenim, prevođenjem njegova imena u hrvatsku grafiju, koju se primjenjuje u slučaju povijesnih osoba koje pripadaju starijim razdobljima, prije reforme hrvatskog pravopisa (1830-ih). To činim kada mi se tekst objavljuje na hrvatskom, no isto tako lako prihvaćam da je, također u tom istom mom tekstu, Adamićevo ime napisano talijanskom grafijom - kada mi se tekst objavljuje na talijanskom. Uz Adamicha, važnog i hrvatskoj i talijanskoj strani, očito nije posve moguće izbjeći ni politiziranje, čak ni kad se radi o obostrano dobrim namjerama. Prije svega zato jer se davnim povijesnim okolnostima nameću današnji stavovi i način razmišljanja, koji ne uzimaju u obzir duh onoga vremena. Htio bih ovim tekstom razjasniti neke okolnosti i povijesne činjenice koje mi se za ovu raspravu čine vrlo važnima. Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
POLITIČKI NAZORI RIJEČKOGA TRGOVCA ADAMICHA
Ervin Dubrović
Andrea Lodovico Adamich (1766.-1828.) vrlo je uspješan trgovac na prijelomu 18. i 19. stoljeća, a svoje poslove razvija gotovo po cijeloj Europi. Osobito se obogatio izvozom hrastovine u Englesku, a izvozio je i preko Atlantika. On je najbogatiji Riječanin svoga doba. Kad sam u Muzeju grada Rijeke priredio izložbu Adamićevo doba, nije se moglo izbjeći ni natruhe politiziranja potaknute pitanjem o Adamićevoj - «nacionalnosti». Naročito je talijanski tisak zasmetalo naše kroatizirano pisanje njegova imena – Andrija Ljudevit Adamić. Adamić je rođen i upisan u knjige kao Andrea Adamich, poslije je sam sebi dodao i–Lodovico. U popisu učenika Hauptschule u Josephstadtu kraj Beča upisan je kao Andreas Adamich (1782. godine), u mađarskim je izvorima nazvan Andras Adamich ili Andras Lajos Adamich, a francuski i britanski izvori pišu ga najčešće – Adamick (na primjer i François Crouet u knjizi L’ Économie britannique et le blocus continental). Kakva je onda, uz već navedene pravopisne običaje i s te strane gledano, zapreka Hrvatima da ga pišu – Adamić, a da se to ne tumači jasnom političkom namjerom, «svojatanjem» koje polazi od namjere da ga se otme «onima drugima»? Neće se svi složiti s mojim, u Hrvatskoj uobičajenim, prevođenjem njegova imena u hrvatsku grafiju, koju se primjenjuje u slučaju povijesnih osoba koje pripadaju starijim razdobljima, prije reforme hrvatskog pravopisa (1830-ih). To činim kada mi se tekst objavljuje na hrvatskom, no isto tako lako prihvaćam da je, također u tom istom mom tekstu, Adamićevo ime napisano talijanskom grafijom - kada mi se tekst objavljuje na talijanskom. Uz Adamicha, važnog i hrvatskoj i talijanskoj strani, očito nije posve moguće izbjeći ni politiziranje, čak ni kad se radi o obostrano dobrim namjerama. Prije svega zato jer se davnim povijesnim okolnostima nameću današnji stavovi i način razmišljanja, koji ne uzimaju u obzir duh onoga vremena. Htio bih ovim tekstom razjasniti neke okolnosti i povijesne činjenice koje mi se za ovu raspravu čine vrlo važnima.
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.