Međunarodna likovna kolonija Grobnik proslavila j’ dvanajst let postojanja na najbolji mogući način – velon retrospektivnon izložbon ka j’ va septenbru parićana va njemačkon gradiću Sindelfingenu pul Stuttgarta. Više od sto likovneh dela izloženo j’ va Schiller-Foyeru velog Kongresnog centra va ken se inače održavaju prestavi i postavljaju operne produkcije. Prostor je više leh dobro zibran, aš to znači da su si oni ki su došli videt kakovu prestavu morda hitili oko i na grobničku (ale gromišku) izložbu. Iz mićega Grobnika (more i Gromika) likovna kolonija tako j’ šla va Evropu i svit, ča j’ dobar primer kako i manje sredine moru imet kvalitetni kulturni proizvodi ki moru bit interesantni i izvan hrvacke meji. Va vrime kad su simi puna usta decentralizacije kulturi, Grobnik je pokazal i dokazal da kultura ne biva leh va velin grackin centri.
A kako j’ došlo do tega da se gromiška likovna kolonija prestavi va Njemačkoj? Zahvaljujući umjetnici Melanki Herbut, Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine storila j’ kontakt s Wolfgangom Wunderlichom, precednikon njemačkog internacionalnog društva umjetnika Syrlin ko parića izložbi va raznin galerijami na stuttgartskon području. Njemački domaćini pomučili su se da se bude na visokon nivou, a bila j’ to prilika i za upoznavanje z čakavštinun i bogaton kulturnon bašćinon Grobnišćine. Va katalogu izložbi, ki j’ štanpan na njemačkon i hrvackon zajiku, povjesničar umjetnosti Berislav Valušek piše i o povijesti Grobnika, pa poveda kako su Hrvati na brege zgradili grad ki se po prvi put spominje va Vinodolsken zakonu 1288. leta; naslišu se maši na hrvackon zajiku, a piše se glagoljicun – starin hrvackin pismon ko se na širen području Istre i Hrvackog primorja očuvalo skoro do početka 20. stolića. Valušek spominje i feudalni kaštel z tragovima vladara – Frankopana i krbavskeh knezi. Neki od oveh podatki spomenuti su i va lokalnen folji va Sindelfingenu, pa j’ tako glagoljica prišla i do Njemačke. I ne leh glagoljica. Na svečanon otvorenju izložbi nastupila j’ Klapa Grobnik s nekuliko pjesmi na našoj dragoj čakavštine.
Postavljanje retrospektivne izložbi va spomenuton Kongresnon centru tako j’ kruna rada gromičke likovne kolonije ka se od osnivanja, ča j’ važno naglasit, oslonila na iskustvo, znanje i profesionalizam istaknutih hrvackih povjesničara umjetnosti – Tonka Maroevića, Ervina Dubrovića, Borisa Tomana, Berislava Valušeka... Bijenalni ritam kolonije rezultiral je Galerijon suvremene likovne umjetnosti, a korak naprvo bilo j’ utemeljenje Zbirke suvremene likovne umjetnosti. Fundus va oven momentu broji više od 240 dela poznateh i priznateh, akademski obrazovaneh umjetniki, a za izložbu va Njemačkoj zibrana su 102 dela šezdesetak autori. Najviše j’ bilo hrvackeh umjetniki, pretežno z rečkog područja i Istre, a kolonija j’ okupila i autori z Italije, BiH, Slovenije, Austrije, Mađarske, Njemačke, Francuske, Nizozemske, Španjolske, Brazila, Japana i Kine. Od hrvackeh umjetniki predstavljeni su: Belizar Bahorić, Ivan Balažević, Dragutin Barac, Dragutin Bešenić, Marijan Blažina, Damir Božić Pišta, Josip Butković, Alojz Čargonja Čarli, Josip Deranja, Joško Eterović, Dražen Filipović, Klaudio Frank, Tomo Gerić, Slavko Grčko, Boris Herljević, Ratko Janjić Jobo, Zvonimir Kamenar, Vitomir Kelava, Dejan Kljun, Željko Kranjčević Winter, Siniša Lenac, Branko Lenić, Zdravko Milić, Bruno Paladin, Angelika Pavletić, Tomislav Pavletić, Nenad Petronio, Branko Pizzul, Neva Pizzul, Hanibal Salvaro, Jasna Skorup Krneta, Melita Sorola Staničić, Tina Stilinović Radetić, Vinko Šaina, Sanja Švrljuga Milić, Predrag Todorović i Celestina Vičević.
Berislav Valušek misli da su to o autori ki su dali važan obol jednoj lokalnoj situacije ka pomalo, ali sigurno, nadrasta svoji okviri i pretvara se va “dugotrajan i osmišljen napor uobličavanja galerijske djelatnosti koja poprima muzejske konture”. Prvo prestavljanje zbirke zvan meja Hrvacke, smatra Valušek, “potez je svjesne i odgovorne želje za usporedbom, valorizacijom i pozicioniranjem koje neće biti određeno samo i jedino lokalnim parametrima.”
Potvrda vrednosti izloženog prišla j’ i z njemačke strani, aš je na otvorenju opširan osvrt na rad kolonije i pojedina dela dala i povjesničarka umjetnosti Stefanie Sauerhöfer. Na otvorenje izložbi došli su i predstavnici Hrvatsko-njemačke zajednice iz grada Karlsruhea, ki bi isto tako oteli nekakov oblik suradnje z grobničkon likovnon kolonijon. O konkretnin načini suradnje više j’ bilo govora na zajedničkon radnon sastanku predstavniki za kulturu i turizam njemačkeh domaćini z predstavnicimi Općine Čavle, Primorsko-goranske županije i grobničke Čakavske katedre.
Najviše govora bilo j’ o stvaranju partnerstva da bi se obnovil grobniški kaštel. Održan je i radni sastanak grobniške Čakavske katedre i umjetničke udruge Syrlin, a ton prilikon dogovoreni su detalji oko uzvratne izložbi va Grobniku člani njemačke udruge, negdere krajen maja, ali početkon juna 2009. leta.
Recimo i to da j’ osim Njemačke, Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine počela i konkretnu suradnju z Talijani. Zahvaljujući rečkon umjetniku Brunu Paladinu, došlo j’ do povezivanja z talijanskin galeriston i umjetnikon Renzom Mezzacapom, ki se va grobniškon kaštelu predstavil samostalnon izložbon. Izložba stotinjak radi z gromičkog fundusa tako će va maju 2009. bit predstavljena va Piombinu, a onput i va Firence. Za Grobnik i njegovu likovnu koloniju to j’ još jedno velo priznanje, ali i obaveza za budućnost.
Berislav Valušek i Vlasta Juretić s njemačkim domaćinima u Sindelfingenu kraj Stuttgarta