Kad je na samom početku dvadesetoga stoljeća dr. Peter Salcher, dugogodišnji profesor fizike i mehanike na k.u.k. Marine-Akademie u Rijeci, dobio zadaću da napiše povijest Vojno-pomorske (Mornaričke) akademije, bilo je to ponajprije zato što se Akademija, koja je jedina u Monarhiji odgajala mornaričke časnike, već 1902. mogla podičiti navršenim punim stoljećem svoje povijesti.
Izgradnja nove zgrade Akademije, u kojoj je danas smješten riječki KBC, započeta je u svibnju 1855. i brzo je napredovala, no tek je 26. ožujka 1856. upriličeno svečano polaganje temeljnog kamena. U svečanosti je sudjelovao sam zapovjednik carske mornarice nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan, potom ban Josip Jelačić, koji je ujedno nosio titulu riječkoga guvernera, te župan i pomorski inspektor Bartol Smaić kao i riječki gradonačelnik Troyer. Zgrada je dovršena 3. listopada 1857. i već je sutradan održana svečanost otvorenja Vojno-pomorske akademije u Rijeci.
Nastavu je u sva četiri razreda ukupno polazilo približno stotinu pitomaca, no prije Prvoga svjetskog rata bilo ih je povremeno i blizu dvije stotine. Mladi su pitomci dolazili u Rijeku iz svih krajeva Austro-Ugarske. Većinom su to bili Nijemci, Mađari, Česi i Poljaci, no bilo je među njima i dosta Hrvata – Primoraca i Dalmatinaca. Više od tisuću časnika austrougarske ratne mornarice završilo je riječku Akademiju, a među njima i barem stotinjak onih s južnih predjela Monarhije. Među njima je bilo i budućih admirala.
Više desetina admirala austrougarske ratne mornarice završilo je riječku Akademiju. Nekoliko ih je bilo i na čelu Akademije u statusu zapovjednika – naslijedili su prijašnje ravnatelje i školi dali naglašenije vojno obilježje.
I brojni visoki časnici i admirali zemalja koje su naslijedile Habsburšku Monarhiju, poput Kraljevine SHS (Kraljevine Jugoslavije) i Poljske, školovali su se u Rijeci, a admiralski čin dostigli u međuratno doba, nakon propasti Monarhije.
Od brojnih, do danas zapamćenih admirala, tridesetak je onih koji su na neki način tješnje vezani uz Jadran i hrvatske krajeve. Neke od njih vezuje podrijetlo i zavičaj, neke vlastiti izbor, sklonost moru i pomorstvu.
Veliki admiral Anton Haus (Tolmin, 1851. – Pula, 1917.), sin Jože Matije Hausa i Marije Walter. Bio je najbolji učenik ljubljanske gimnazije, višestruko nadaren, s posebnim sklonostima za glazbu i crtanje. U njegovoj je obitelji bilo više zapaženih umjetnika.
Mornaričku akademiju u Rijeci upisuje 1869. Već kao kadet posebno se ističe znanjem fizike, kemije i matematike. Uza znanje slovenskog i njemačkog, na Akademiji je naučio talijanski i francuski jezik. Akademiju je završio 1873.
Ponovno se vraća na Akademiju u Rijeku 1886. kao nastavnik oceanografije. Kraj profesorskog službovanja okrunio je objavljivanjem zapaženog i utjecajnog udžbenika Osnove oceanografije i pomorske meteorologije (Grundzüge der Oceanographie und maritimen Meteorologie, 1891.).
U vrijeme međunarodne intervencije u Boksačkom ustanku (1898. – 1902.) Anton Haus odlazi u Kinu (1900.) i ostaje tamo do 1902. Tijekom savezničkih akcija bio je zapovjednik oklopnog krstaša.