U hiperkritičkom shvaćanju domaće svakodnevice često smo skloni ozbiljno percipirati samo ono što se odvija kod sjajnih - "onih drugih". Kada su u pitanju digitalne ozbiljnosti i igrarije (priznat ćemo, ima i jednog i drugog), posebno smo spremni prihvatiti gotovo postkolonijalni diskurs u kojem prevladava obezvređivanje vlastitosti i glorificiranje blistavih primjera u zapadnom svijetu. Da, istina, mi nemamo silicijsku dolinu, koliko god pokušavali kreirati razne inkubatore, startupe, znanstveno-tehnološke parkove (...) ali, ali... 
Svemu tome postoje vrlo dobri i uvjerljivi društveno-kulturalni razlozi koji čine povijest dugog trajanja. Usredotočimo se samo na kulturu i obrazovanje koje su predmet našeg užega interesa. Istražujući povijest nastanka i širenja protestantizma Pierre Chaunu u djelu Vrijeme reformi – religijska historija i civilizacijski sistemi sjajno je dokazao korelaciju između širenja tiskarskog stroja, broja otisnutih knjiga, kulture pismenosti i čitanja, samostalnog interpretiranja Biblije te naposljetku širenja protestantizma. Mapa raširenosti tiskarskih strojeva ogledalo je koje i pet stoljeća kasnije svjedoči o tome tko smo – dok Nizozemsku, sjevernu Italiju, porječje Rajne, sjevernu Francusku, zapadnu Njemačku (...), područja s najžešćim žarištima protestantizma, karakterizira visoka koncentracija broja tiskarskih strojeva, dotle naše krajevi ostaju gotovo bijeli i bez crnih točkica oznake. Sjetimo se samo kosinjske, senjske i riječke tiskare koje se pred Osmanlijama, kojima je pak tiskarski stroj do XVIII. stoljeća bio potpuna egzotika, pomiču prema zapadu. U srednjim i osnovnima školama o njima učimo kao vrhuncima domaće kulture, a zapravo je riječ o najvećim porazima ikad. Ne, nismo izgubili 1493. godine na Krbavskom polju već u onom trenutku u kojem smo za povijesne udžbenike ostavili priču o jednoj tiskari. Ne čudi stoga da u logičnom slijedu razvoja do današnjice taj deficit nismo prevladali, što dokazuje svako istraživanje o domaćim čitalačkim navikama, broju kupljenih i posuđenih knjiga, broju kupljenih e-čitača i tablet računala, sramežljivom usponu e-knjige... Zadivljeno čitamo statistike po kojima već 25 % Amerikanaca ima neki oblik tablet uređaja i e-čitača, dok sebe neuvjerljivo opravdavamo pozivajući se na standard, recesiju... Da, volimo kupovati laptope jer na njima jednostavno boravimo na Facebooku, aktiviramo torrente i gledamo piratske filmove. Da, volimo kupovati mobitele jer smo i u pokretu na Facebooku, dogovaramo kave i u njima gledamo maksimalan statusni simbol. Da li volimo tablete i e-čitače? Pa i ne baš. Previše sadržaja, previše čitanja, a povrh svega za dobru knjigu mora se i nešto pošteno platiti. Fuj!
Nakon uvodne dijagnostike vraćamo se obećanju da se nećemo usredotočiti na depresivnosti i flagelantsko bičevanje. ......