SR Rijetka je prilika za razgovor s Goranom Filipecom u Rijeci, a povod je ovaj put projekt Maček. Kako je došlo do tog projekta? 
GF Prvi put sam se susreo s Mačekom i njegovim djelima 2002. godine kad me gospodin Dorian Hatta, organizator koncertne sezone u Rijeci, koja je još tada bila relativno aktivna i odvijala se u Guvernerovoj palači, zamolio da pripremim koncert – homagge nakon njegove smrti. Tu sam prvi put odsvirao njegov Intermezzo i Preludij i Toccatu, a iako sam želio pripremiti i neka druga djela, u tom trenutku nije bilo dovoljno vremena. Nakon toga, budući da sam već imao note njegovih klavirskih djela, povremeno bih se zapitao što je to, pogledavao, ali nije bilo prilike da im se ozbiljnije posvetim. Kad sam se napokon upustio u čitanje Mačekovih djela, uvidio sam da tu ima puno kvalitetnog i ozbiljnog glazbenog materijala i da je to klavirsko pismo kojem se ipak valja ozbiljnije posvetiti. Doznao sam i da je rođen 1914. godine, dakle, bližila se stota obljetnica njegovog rođenja i zaključio sam kako bi bilo važno tim povodom nešto napraviti. Mislim da sam s tom zamisli krenuo početkom 2013., a krajem te godine snimio sam CD i materijal je bio spreman 2014. U međuvremenu se tu još pojavila američka diskografska kuća Naxos koja je pristala da se to objavi na svjetskoj razini i uvrsti u njihov katalog, pa je tako došlo do tog izdanja koje je plasirano na svjetskom tržištu.
SR Oko svake takve slične priče mogao bi se napisati roman, jer dok se od zamisli dođe do ostvarenja, dug je put. Iako je Hrvatska dio europske kulturne baštine, a Rijeka se kandidirala za europsku prijestolnicu kulture 2020., kao da ne znamo iskoristiti svoje umjetnike. U svakom slučaju, Maček je dio te kulture, pa je li netko u Gradu Rijeci ili Ministarstvu kulture to prepoznao?
GF Hm, pa možda je u Rijeci to netko i prepoznao, ali ja o tome nisam bio informiran! Stvar je tekla tako da sam projekt predložio svim institucijama za koje sam vjerovao da bi mogle i trebale u njemu prepoznati svoj strateški interes. Procjenjujući koje bi to institucije mogle biti, uzeo sam u obzir faktore kao što su porijeklo kompozitora (Sušak/Hrvatska), prigodu kojom se projekt radi (stota godišnjica rođenja), činjenicu da program nije bio prethodno sniman (premijera), veze i funkcije kompozitora u kulturnim institucijama u Hrvatskoj te međunarodni karatker izdanja. Naišao sam, međutim, na pozitivan odaziv samo u Ministarstvu kulture i Primorsko-goranskoj županiji, koji su dijelom financijski podržali projekt. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, čiji je Maček bio član, a jedno vrijeme i tajnik, i Grad Rijeka, od kuda Maček potječe, odbili su podržati ovaj diskografski projekt. Uz Ministarstvo kulture i Primorsko-goransku županiju projekt je inače podržala tvornica glasovira Fazioli, koja je izašla ususret ponudivši znatno povoljnije uvjete za snimanje. Od njih je zaista bilo jako ljubazno da su izašli ususret u jednom ovakvom projektu koji za njih, pretpostavljam, i nije od nekog posebnog interesa.
.....