SUŠAČKA REVIJA broj 93/94

 


sport

ZABORAVLJENO IME NAŠEG SPORTA

Ivan Špehar

Milovan Rodica bio je višestruki prvak Jugoslavije od 1950. do 1970. godine u klasi automobila do 2000 cm3.

Stjecajem okolnosti upoznao sam gospodina Rodicu u Opatiji 1950. godine, a tada sam imao pet i pola godina. No i u toj životnoj dobi neke se stvari urežu doživotno u pamćenje...

Tada još nije bio razvijen autobusni promet od Rijeke prema Opatiji, Voloskom i Lovranu pa se normalno putovalo parobrodom. Od Rijeke do Opatije putovalo se više od jedan sat.

Moja mama bila je školska kolegica sestre, gospodina Milovana Rodice, pa smo se tako prilikom posjete obitelji Rodica mama i ja predugo zadržali na ručku. U jednom momentu shvatila je da ćemo zakasniti na brod, a tako i na vlak za Zagreb.


Alfa Romeo 1900 SS i Milovan Rodica sa zasluženim peharom za osvojeno prvenstvo Jugoslavije, 1956. godine

Tada je gospodin Rodica rekao da će nas on odvesti autom na kolodvor i da imamo više nego dovoljno vremena. Kada sam to čuo, kao da mi se nebo otvorilo. U to vrijeme voziti se automobilom za mene je bilo na razini naučne fantastike. Kada je došao taj trenutak, s velikim sam uzbuđenjem ušao u automobil. Taj osjećaj poznaju samo oni koji su se tada kretali po pustim cestama. Tek kad se auto pokrenuo pa sam počeo gledati velike okrugle instrumente s kazaljkama, nisam znao u što bih prije gledao da li u brojne lampice, poluge ili instrumente? Brzinomjer je povremeno pokazivao čak 90 kilometara na sat, što je na potpuno pustoj cesti izgledalo fantastično, no niti smo koga pretekli, niti je nas netko pretekao, a ususret je prošao samo jedan kamion. Razdaljinu od 14 km od Opatije do Rijeke prešli smo za otprilike 12 minuta i čarolija vožnje prestala je gotovo prije nego je i počela. Bio sam zapanjen skraćivanjem vremena putovanja u odnosu na parobrod, što je samo potvrdilo moje fatalno oduševljenje za automobilizam. Kasnije sam saznao da se radilo o automobilu Alfa Romeo 6C, Freccia d'oro, iz 1949. godine.

Tijekom mnogih kasnijih susreta ispričao mi je kako je došao do svoje prve velike Alfe. Dogodilo se to za vrijeme održavanja velike nagrade Opatija 1949. Na natjecanje su došli mnogi sudionici iz inozemstva, a ponajviše Talijani. Jedan od njih vozio je automobil Alfa Romeo 6C, Freccia d'oro, tada potpuno nov. Nakon izlaska iz Preluke zabio se desnom stranom u kameni zid i praktično otrgnuo prednji desni kotač i zdrobio desni blatobran. Šteta je bila velika i auto je bio potpuno onesposobljen za daljnju vožnju.

Rodica je do tada vozio automobil, Lanciu Augustu, kabriolet iz 1939. godine, no kako se Talijanu jako žurilo natrag u Trst, g. Rodica mu je ponudio zamjenu. Talijan je sretan otišao u Trst a g. Rodica je ostao još sretniji u posjedu, istina uništene, Alfe. Uglavnom sâm, ali i uz pomoć prijatelja je nakon višemjesečnog rada i nabave potrebnih dijelova iz Trsta, uspješno popravio Alfu i njome se vozio i natjecao do 1953. godine.
...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana