Ubrzan razvoj računala i njihove implementacije u naše živote ostavili su u kratkom roku iza sebe na riječkoj razini toliko važnih događanja, ljudi, proizvoda... da ih ponekad zaboravljamo posložiti u uzročno-posljedične mreže i razumljive narative. Pritom se obično znatiželja usmjerava na priču o „personalcima” pokrenutu osamdesetih godina plimom prošvercanih ZX Spectruma i Commodorea 64 iz Trsta, no nastanak riječke informatike je u svojim korijenima nešto drugo. Vremenski seže na kraj pedesetih i rane šezdesete godine XX. stoljeća, a ključni akteri nisu talentirane pubertetlije već u značajnoj mjeri formalnim obrazovanjem raznorodni inženjeri, fizičari i matematičari iz riječkih industrijskih, trgovačkih i špedicijskih giganata, naglo uvučeni u novootkriveni svijet teorija kibernetike i rad s bušenim karticama i magnetskim trakama, programskim jezicima COBOL i Fortran, a sve za hardverski kompleksnim ranim računalnim sistemima UNIVAC, IBM, ICL (...) smještenima u fizički posebne i prostrane prostorije.
Riječka industrijska baština nisu samo objekti ‒ nego sva znanja, vještine, metode ... korištene u tzv. elektronskim računskim centrima gospodarskih giganata, koji su imali i po više desetaka zaposlenika. Popularna povijest industrijske baštine dobiva time nove slojeve koji se fokusiraju na ljude i znanje, a ne samo na danas oronule zgrade.
Ovaj specifični sloj riječke povijesti do sada nije bio predmetom ozbiljnijih istraživanja, samo ponešto sjećanja, prepričavanja i memoaristike. U eri prije osobnih računala, u razdoblju od 1955. do 1980. godine, tri su razine kroz koje su računala i informatika ulazili u Rijeku ‒ znanstvena (sveučilišni rad profesora Pavla Dragojlovića i Fakulteta industrijske pedagogije, predavanja u Klubu privrednika na Jadranskom trgu, djelovanje Društva kibernetičara…), industrijsko-gospodarska (elektronski računski centri u riječkim poduzećima 3. maj, Brodomaterijal, Jugolinija, Transjug, Jadroagent, Luka...) te publicističko-popularizatorska - čitanje časopisa poput Savremene tehnike, Kosmoplova, Galaksije, Siriusa (...) mijenjalo je umove, očekivanja, radnje… Tek potom oko 1980. godine na pozornicu će pomalo stupiti ZX81, ZX Spectrum, Commodore, Apple II i transformirati Rijeku na jednoj dubljoj i svakodnevnijoj razini.
Biramo stoga pet prizora pomalo zaboravljene riječke informatičke povijesti koji nam pokazuju o koliko je složenim i intrigantnim procesima riječ. 
Trećemajski inkubator riječke informatike
Klica riječke informatike stvorena je već između 1955. i 1960. godine na samoj obali mora, upravo tamo gdje se najviše radilo s limovima, čelikom i zavarivanjem ‒ u Brodogradilištu 3. maj. Pedesete godine XX. stoljeća za brodogradilište možemo označiti kao vrijeme ubrzane modernizacije, tijekom čega su ključne riječi koje čitamo u trećemajskim brošurama povećanje produktivnosti, nove tehnologije, uvođenje automatizacijskih procesa u proces izgradnje brodova. Paralelno, na drugoj strani modernizacijskih procesa, i to u kontekstu administracije, menadžmenta i računovodstva, sve očitijim postaje izazov obrade, organizacije i raspolaganja velikim brojem podataka koje kompleksni sustav poput 3. maja svakodnevno generira. U skladu s time, odnosno s cjelokupnim procesom osuvremenjavanja brodogradilišta, 1958. godine dolazi do inicijative nabavke mehanografskih uređaja, koji su bili, zapravo, elektromehanički strojevi i uređaji za uredsko i računovodstveno poslovanje te obradu podataka. Prije pojave pravih elektroničkih računala mehanografske aparate smatralo se pionirskim početkom informatizacije, a ponekad čak i nazivalo „elektronskim mozgovima” ili kompjuterima.
U konačnici je 26. prosinca 1961. godine uslijedio povijesni dan za 3. maj, ali i Rijeku ‒ predstavljeno je, prema riječima tiska Čudo tehnike, UNIVAC 60, koji će biti osnova trećemajske automatske obrade podataka cijele šezdesete godine XX. stoljeća i temelj razvoja najvažnijeg riječkog elektronskog računskog centra sljedeća tri desetljeća, najproduktivnijeg rasadnika informatičkih kadrova. Bio je to uređaj baziran na bušenju kartica, sortiranju, sparivanju i ispisu nakon ograničenih i jednostavnih operacija na nekim poljima u karticama u povelikom ormaru, pa u 3. maj stiže s cijelim kompleksom bušača, verificirki i mješača kartica. Program se nalazio na pločama te su se pomoću kablova spajale ulazna i izlazna polovina ploče. UNIVAC 60 pripadao je manje sofisticiranim uređajima baziranima na vanjskom programiranju. Temeljna primjena uređaja UNIVAC 60 u 3. maju nalazila se u evidenciji radnih sati, izračunu plaća i ostalim administrativno-računovodstvenim pitanjima. Da se ozbiljno radilo, svjedoči podatak da se u ERC-u 3. maja već kroz šezdesete godine formirala kartična datoteka od 5 milijuna bušenih kartica! Iz te su se datoteke izrađivali izvještaji o ostvarenju sati po radionicama i proizvodnim nalozima, obavljale analize utroška po vrstama materijala i po proizvodnim nalozima.
3. maj je prema vlastitim interesima i ambicijama ambiciozno vodio plan unapređenja dotadašnje mehanografske obrade podataka uz uređaj UNIVAC 60. U razjašnjavanju aktivnosti posebno je intrigantan spis Idejni projekt izgradnje proizvodno-poslovnog sistema Brodogradilišta i tvornice dizel-motora Treći maj u Rijeci po koncepciji kibernetske automatizacije poslovanja. Spis je rezultat razvoja idejnog projekta kojeg je pripremio Zavod za ekonomske ekspertize iz Beograda te je 29. svibnja 1969. godine dostavljen Birou za organizaciju 3. maja, a među onima koji su ga prvi čitali bili su Milovan Tuhtan, Spartako Ilijašić, Julio Bujan i Ivan Srdoč, da spomenemo samo najvažnija imena koja su usmjeravala inicijalni razvoj informatike u 3. maju. Većina njih bili su među inicijatorima osnivanja riječkog Društva kibernetičara. Njime je snažno sugerirano da 3. maj mora pokrenuti vlastiti pravi Kibernetski centar kojeg uz računalo čini jezgra kvalitetne radne snage: sistem analitičari, sistem programeri, sistem-tehničari, operateri, pomoćni operateri i administrativni radnici. Navedeno je, ujedno, i jedan od prvih konkretnih riječkih primjera detaljne kadrovske razrade radnih mjesta vezanih uz računala i početak rađanja potpuno novih i do tada nepostojećih zanimanja. Spis je nastao kao dio ugovorenih obveza u sklopu trećemajske narudžbe sistema UNIVAC 9300 koji je bio na putu - naime, 3. maj je već 1967. godine potpisao ugovor za nabavku uređaja UNIVAC 9300, što je bilo računalo sa 16 000 bajtova memorije i izravna konkurencija popularnoj IBM-ovoj System/360 seriji mainframe računala.