Rijeka, ruku na srce, i nije (niti je to ikad pokušavala biti) tipični mediteranski grad.
Rijeka je, poput Pule i Trsta, austrougarski grad na moru. Moru koje jest mediteransko.
Ako se igdje još može osjetiti ta stara Rijeka, spoj više Ugarske nego Austrije i Mediterana, život na ulici, vika, onaj con calma način života u kojem svako svakoga poznaje i svako o svakome sve zna, to je Jedrarska ulica.
A u njoj, njena duša Caffe 1, popularna Jedinica, od otvaranja 1978. g., u vlasništvu riječke (golmanske) obitelji Ravnić.
Riječki „kafić Uzdravlje“ u kojem je ulogu Teda Dansona glumio od kraja sedamdesetih, nekih tridesetak godina, Eugenio – Geni Ravnich (da poštujemo matične knjige, mada se pisalo i Ravnik i, najčešće, Ravnić).
Pred desetak godina tu ulogu, baš kao i onu između vratnica golova na Kantridi pred malo više godina, preuzeo je njegov sin jedinac, Mauro...
TRI KOBRE Mauro: „Ma je, taj nadimak je, ustvari, dobio barba Mario, a onda ga je od njega naslijedio njegov mlađi brat, moj otac Geni i šta... da sam i htio, nisam mogao pobjeći od njega, mada ja nisam nikad, po stilu branjenja, bio Kobra.
Familija je stara, riječka... uvijek naginjala ka Kantridi.
Otac je imao tri brata. Od njih četvorice, barba Mario je bio drugi, a Geni najmlađi, četvrti.
Mario je branio još dok se klub zvao Kvarner, odmah iza rata... tada je klub ispao u Drugu ligu u sezoni 1946./47., političkom odlukom, jer su pošto-poto htjeli ostavit’ tršćansku Ponzianu u ligi, nadajući se da će i Trst pripasti Jugoslaviji.
...