Na moju veliku žalost do rada na toj predstavi tada nije došlo. Štimac je zapravo htio održati ansambl na okupu i pripremati predstave s mnogo glumaca, primjerice Irkutsku priču Alekseja Arbuzova, zatim Čovjeka na četiri noge Radivoja Lole Đukića ili Klupko Pere Budaka pa je moj glumački prvijenac bio u predstavi Operacija Mire Pucove 1985. godine.
Kršnjavi započinje studij povijesti umjetnosti u Beču 1866. godine. Opisujući svoje početke rekao je da se „bacio na proučavanje umjetnosti kao gladan vuk na plijen“. Odmah je upisao brojna predavanja o umjetnosti i obilazio galerije i umjetničke zbirke. No prvu je godinu pohađao nakon tek preboljenog tifusa od kojega se još nije bio oporavio pa mu, unatoč velikom trudu, prva godina na Sveučilištu nije bila laka.
Prilike su mu se počele popravljati nakon završene prve godine. Važna epizoda koja je bitno utjecala na njegov studij i daljnji tijek njegova života, dogodila se ljeti 1867. godine. O tome kaže: „Preko ferija sam otputovao u Rijeku, gdje sam poznavao jednu obitelj iz Osijeka… U Rijeci sam upoznao lučkoga kapetana Littrowa. To je poznanstvo bilo vrlo važno s obzirom na moju budućnost.“
TKO JE KAPETAN LITTROW?
Heinrich von Littrow (Beč 1820. – Opatija 1895.) pripadao je iznimno uglednoj obitelji, u kojoj su najugledniji bila dva astronoma, njegov otac i stariji brat, Joseph Johann i Karl Ludwig Littrow. Obojica su bili ravnatelji bečkog opservatorija, a brat i rektor bečkoga Sveučilišta. Oni su ujedno i izumitelji više astronomskih instrumenata i pisci zapaženih astronomskih djela. Otac je za zasluge nagrađen nasljednim plemićkim zvanjem, a njegova knjiga Čuda neba, objavljena prvi put 1837., doživjela je brojna izdanja te objavljivana gotovo stotinu godina. Nedavno je objavljen reprint izdanja objavljenog početkom dvadesetoga stoljeća. Obojici su astronoma u porticima Bečkog sveučilišta postavljene biste, jedna pored druge. Treći je brat bio časnik kopnene vojske te se isticao hrabrošću na vojnom polju i dostigao čin feldmaršala. I žene obitelji Littrow slavne su i poznate, jedna je pokroviteljica umjetnika i zagovornik ženskih prava, a druge su dvije ugledne slikarice.
U vrijeme Kršnjavijeva dolaska u Rijeku lučki kapetan Littrow je već stekao velik ugled svojim pomorskim zaslugama te priređivanjem mornaričkih priručnika, a pročuo se i kao pjesnik i komediograf. Otvarala su mu se mnoga vrata i u političkim, vojnim i društvenim krugovima - u Beču, kao i u Rijeci i Trstu. Osim u njemačkim i talijanskim krugovima imao je kapetan Littrow izvjesna poznanstva i odjeka i među Hrvatima, te mu je riječki župnik Ivan Fiamin preveo i objavio komediju Ksantipa, koju su izvodili u riječkoj hrvatskoj Narodnoj čitaonici. Njegova je, pak, novela Ne gospodine, objavljena u hrvatskom prijevodu u Zagrebu, zajedno s novelom Henryka Sienkiewicza.
...