Ako postoji realna zamjena za vremenski stroj, onda su to, sasvim sigurno obljetnice mature. Oživljavanjem davno prohujalih čuda bolje i nesputanije prošlosti, to je jedina večer u pet godina kad se okupljaju oni koji srednju školu nisu doživjeli kao tamnicu naroda, nego kao poligon za zrelost. Tako sam se nedavno i ja otputio dvadeset godina unatrag, nalazeći se na »Generalu« i umjesto drvenim podom ukrašene terase Hotela Bonavia zatekao sam se na prašnom prostoru gdje sam ispisivao grafite »VIA Viktor Kunst« i »Idejni nemiri«. Mom se novinarskom razredu Pedagoške škole pridružio poznati riječki novinar Miloš Cvijanović Cvijo, koji nam je onomad predavao »Osnove novinskog izražavanja«. Ugodno smo razgovarali, on prvi, a ja pretposljednji glavni urednik Vala, i shvatio sam kako je Cvijo prvak svijeta u čuvanju i upgradeu uspomena. Kakve memorijske kartice od gigabajta i više, Cvijo je u svojim kolumnama u Valu i Novom listu »Sjećanja jednog omladinca«, »Đir po Korzu« i »Pod urom« zaista pohranio veliku količinu uspomena i očuvao male riječke sudbine od zaborava.
U ranijim brojevima Sušačke revije i ja sam pokušao zaboravu otrgnuti priče o nastajanju temeljnih albuma riječke rock-scene. Nakon opisa stvaranja albuma Vremena i zemlje, Denis'n'Denis, Parafa, Grčka i kompilacije Rijeka – Paris – Texas, opet sam uključio vremenski stroj i vratio se u doba vlastite mature.
FIT danas živi samo u sjećanjima