SUŠAČKA REVIJA broj 45 obljetnice PRVIH DESET GODINA Ervin DubrovićDeset godina Muzeja grada Rijeke U travnju 1994. gradsko vijeće zaključuje da bivši Muzej Revolucije preustroji u Muzej grada Rijeke. I bi tako. Muzej grada Rijeke ove godine upravo obilježava desetogodišnjicu svojega postojanja. Malo – ali za Muzej svakako važno! Ipak je to prigoda za svojevrsne rekapitulacije i propitivanja, ako baš ne za osobite proslave i velike zdravice. Jesmo li učinili koliko smo mogli? Nije li trebalo više i bolje? Je li nas trebalo bolje podržavati? Jesmo li se morali snažnije nametnuti građanima i financijerima – gradskim ocima? PRIKUPLJENA JE DRAGOCJENA GRAĐA U deset minulih godina Muzej je prikupio obilnu građu. Riječ je o sustavno prikupljanim predmetima za povijest života grada. Imajući na umu profil Rijeke kao trgovačkog, lučkog, industrijskog grada, koji je svoj uspon započeo u osamnaestom stoljeću, i prikupljanje građe usmjereno je k riječkim osobitostima, predmetima riječke proizvodnje, kao i onima koji su dolazili s raznih strana i prikazuju visoku građansku kulturu. Iako ima i vrijednih slika starih majstora (Bijeg u Egipat, Prorok) – nabavljenih zato jer su pripadale maršalu Lavalu Nugentu, vlasniku prvog riječkog muzeja (Museum Nugent na Trsatskoj gradini), najstariji primjerci u muzeju uglavnom su iz osamnaestoga stoljeća: barokni stolić, »marijaterezijanska škrinja...«, rijetka košarica za voće izrađena u riječkoj manufakturi kamenine oko 1800. godine. Nabavljeni su, otkupom i donacijama, i mnogi predmeti i cjeline iz posjeda znamenitih riječkih obitelji (Meynier, vlasnici Tvornice papira), kao i riječka ostavština skladatelja Ivana Zajca (portret, portreti oca, majke i sina, bidermajerski sekreter, pianino, fotografije...). Pribavljena je i obilna građa iz Tvornice papira (vedute tvornice, medalje s industrijskih sajmova i svjetskih izložbi, od 1835. nadalje, albumi, fotografije, obilna dokumentacija), kao i građa iz tvornice Torpedo (velika maketa te tvornice u ruševinama poslije kraja rata 1945., medalje sa Svjetske izložbe u Parizu 1900.). Prikupljena je i građa iz Rafinerije na Mlaki (sef s kraja 19. st., namještaj iz 1930-ih). Među najvažnijim zbirkama je zbirka gramofona (od kraja devetnaestog do sredine dvadesetoga stoljeća), a riječka je osobitost naročita filatelistička zbirka. Muzej grada Rijeke ima jednu od najcjelovitijih kolekcija riječkih marki izdavanih od 1918.-1924. godine. Važne su i biste zaslužnih i poznatih Riječana (Steffanutijev Cambieri, liječnik i dobrotvor...). Posebne su cjeline devocionalije (vezane uz Trsatsko svetište i kult Gospe), riječke medalje, vrijednosnice (dionice, čekovi, obveznice... od 1820.-ih), fotografije (najstarija dageropitija u Rijeci, 1848.), zbirka tiska (proglasi iz devetnaestog stoljeća i kasniji). MEDALJE RIJEČKE TVORNICE PAPIRA Medalja Za domovinske zasluge u obrtništvu, cara Ferdinanda I., kovano zlato 1835., vel. 57 mm Riječka Tvornica papira Smith i Meynier, što ju je već 1821. osnovao riječki trgovac i poduzetnik Andrija Ljudevit Adamich, postaje poznata već polovicom tridesetih, te otad za svoj visokokvalitetan papir osvaja brojne nagrade i priznanja. Prvo kod kuće, unutar granica Habsburške Monarhije – u Austriji na izložbama 1835. i 1845. (“Za domovinske zasluge u obrtništvu”), u Ugarskoj (1842. i 1846.) te u Hrvatskoj (Dalmatinsko-hrvatsko-slavonska izložba u Zagrebu 1864.). Nagrade osvaja i u Münchenu (1854.), Parizu (Svjetske izložbe 1855., 1867., 1868., 1889., 1900.), London (1862.). Osvaja i medalju cara i kralja Franje Josipa na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896.), te u novije, međuratno doba, na brojnim gospodarskim izložbama u Grčkoj (1931., 1932., 1934., 1936. i 1937.). Sve se čuvaju u Muzeju grada Rijeke. Boce za »soda vodu« 1931. Dar Maksimilijana Peča Vel. 32x10 cm Dvije obojene staklene boce za gaziranu vodu, kakve su bile vrlo omiljene u gostionicama sve do šezdesetih godina (za pravljenje poznatih, tada vrlo popularnih vinskih »špricera«!) od obojenog, plavog i zelenog stakla, izrađene su u Milanu i Torinu. Punile su se u Rijeci i koristile se u ovdašnjim gostionama i restoranima. Plava boca ima reljefno ispupčen natpis: »Fabbrica Fiumana/Acque Gazose/Fiume«, a na metalnom čepu s ručkicom ugravirano je: Ivan Rodolfo, Fiume. Boca od zelenog obojenog stakla još i više podsjeća na ondašnje političke i državne prilike, te na talijansku koloniju Abesiniju (Etiopiju) jer na staklenki stoji natpis: Acque Gazose/Adis Abeba. RIJEČKE MARKE 1918.-1924. Danuncijanska, druga novinska trokutasta marka, 1920. Dvije marke Riječke države, 1921. Riječke su marke posebnost kojom se ne mogu pohvaliti drugi, pa ni najveći gradovi. Iza pada Austro-Ugarske pa sve do pripojenja Kraljevini Italiji 1924. godine Rijeka je imala izdvojen status i naziv države, pa stoga tiska vlastite marke. 30. siječnja 1919. tiskana je takozvana alegorijska serija. Neke su kasnije marke radili znameniti crtači, poput Leopolda Metlicowitza. Danuncijev je period obilježen serijom njegova crtača Adolfa de Carolisa, koji je obradio riječke i opće simboličke prizore (presijecanje gordijskog čvora, istjecanje vode iz amfore, glavu Krista okrunjenu trnovom krunom...). Ipak su najupečatljivije marke Riječke države (koja traje od 5. siječnja 1921. do 22. veljače 1924.) s prizorima gradskih simbola (lik svetog Vida, Rimski luk...). Među njima su i ove koje prikazuju srednjovjekovni grad opasan zidinama i brod s jedrima punim vjetra. Oblikom je zanimljiva i ranija danuncijanska, takozvana »druga novinska trokutasta marka«. Muzej Grada Rijeke posjeduje jednu od najcjelovitijih i najpotpunijih zbirki riječki marki. Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
PRVIH DESET GODINA
Ervin Dubrović
Deset godina Muzeja grada Rijeke
U travnju 1994. gradsko vijeće zaključuje da bivši Muzej Revolucije preustroji u Muzej grada Rijeke. I bi tako. Muzej grada Rijeke ove godine upravo obilježava desetogodišnjicu svojega postojanja. Malo – ali za Muzej svakako važno! Ipak je to prigoda za svojevrsne rekapitulacije i propitivanja, ako baš ne za osobite proslave i velike zdravice. Jesmo li učinili koliko smo mogli? Nije li trebalo više i bolje? Je li nas trebalo bolje podržavati? Jesmo li se morali snažnije nametnuti građanima i financijerima – gradskim ocima? PRIKUPLJENA JE DRAGOCJENA GRAĐA U deset minulih godina Muzej je prikupio obilnu građu. Riječ je o sustavno prikupljanim predmetima za povijest života grada. Imajući na umu profil Rijeke kao trgovačkog, lučkog, industrijskog grada, koji je svoj uspon započeo u osamnaestom stoljeću, i prikupljanje građe usmjereno je k riječkim osobitostima, predmetima riječke proizvodnje, kao i onima koji su dolazili s raznih strana i prikazuju visoku građansku kulturu. Iako ima i vrijednih slika starih majstora (Bijeg u Egipat, Prorok) – nabavljenih zato jer su pripadale maršalu Lavalu Nugentu, vlasniku prvog riječkog muzeja (Museum Nugent na Trsatskoj gradini), najstariji primjerci u muzeju uglavnom su iz osamnaestoga stoljeća: barokni stolić, »marijaterezijanska škrinja...«, rijetka košarica za voće izrađena u riječkoj manufakturi kamenine oko 1800. godine. Nabavljeni su, otkupom i donacijama, i mnogi predmeti i cjeline iz posjeda znamenitih riječkih obitelji (Meynier, vlasnici Tvornice papira), kao i riječka ostavština skladatelja Ivana Zajca (portret, portreti oca, majke i sina, bidermajerski sekreter, pianino, fotografije...). Pribavljena je i obilna građa iz Tvornice papira (vedute tvornice, medalje s industrijskih sajmova i svjetskih izložbi, od 1835. nadalje, albumi, fotografije, obilna dokumentacija), kao i građa iz tvornice Torpedo (velika maketa te tvornice u ruševinama poslije kraja rata 1945., medalje sa Svjetske izložbe u Parizu 1900.). Prikupljena je i građa iz Rafinerije na Mlaki (sef s kraja 19. st., namještaj iz 1930-ih). Među najvažnijim zbirkama je zbirka gramofona (od kraja devetnaestog do sredine dvadesetoga stoljeća), a riječka je osobitost naročita filatelistička zbirka. Muzej grada Rijeke ima jednu od najcjelovitijih kolekcija riječkih marki izdavanih od 1918.-1924. godine. Važne su i biste zaslužnih i poznatih Riječana (Steffanutijev Cambieri, liječnik i dobrotvor...). Posebne su cjeline devocionalije (vezane uz Trsatsko svetište i kult Gospe), riječke medalje, vrijednosnice (dionice, čekovi, obveznice... od 1820.-ih), fotografije (najstarija dageropitija u Rijeci, 1848.), zbirka tiska (proglasi iz devetnaestog stoljeća i kasniji). MEDALJE RIJEČKE TVORNICE PAPIRA Medalja Za domovinske zasluge u obrtništvu, cara Ferdinanda I., kovano zlato 1835., vel. 57 mm Riječka Tvornica papira Smith i Meynier, što ju je već 1821. osnovao riječki trgovac i poduzetnik Andrija Ljudevit Adamich, postaje poznata već polovicom tridesetih, te otad za svoj visokokvalitetan papir osvaja brojne nagrade i priznanja. Prvo kod kuće, unutar granica Habsburške Monarhije – u Austriji na izložbama 1835. i 1845. (“Za domovinske zasluge u obrtništvu”), u Ugarskoj (1842. i 1846.) te u Hrvatskoj (Dalmatinsko-hrvatsko-slavonska izložba u Zagrebu 1864.). Nagrade osvaja i u Münchenu (1854.), Parizu (Svjetske izložbe 1855., 1867., 1868., 1889., 1900.), London (1862.). Osvaja i medalju cara i kralja Franje Josipa na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896.), te u novije, međuratno doba, na brojnim gospodarskim izložbama u Grčkoj (1931., 1932., 1934., 1936. i 1937.). Sve se čuvaju u Muzeju grada Rijeke. Boce za »soda vodu« 1931. Dar Maksimilijana Peča Vel. 32x10 cm Dvije obojene staklene boce za gaziranu vodu, kakve su bile vrlo omiljene u gostionicama sve do šezdesetih godina (za pravljenje poznatih, tada vrlo popularnih vinskih »špricera«!) od obojenog, plavog i zelenog stakla, izrađene su u Milanu i Torinu. Punile su se u Rijeci i koristile se u ovdašnjim gostionama i restoranima. Plava boca ima reljefno ispupčen natpis: »Fabbrica Fiumana/Acque Gazose/Fiume«, a na metalnom čepu s ručkicom ugravirano je: Ivan Rodolfo, Fiume. Boca od zelenog obojenog stakla još i više podsjeća na ondašnje političke i državne prilike, te na talijansku koloniju Abesiniju (Etiopiju) jer na staklenki stoji natpis: Acque Gazose/Adis Abeba. RIJEČKE MARKE 1918.-1924. Danuncijanska, druga novinska trokutasta marka, 1920. Dvije marke Riječke države, 1921. Riječke su marke posebnost kojom se ne mogu pohvaliti drugi, pa ni najveći gradovi. Iza pada Austro-Ugarske pa sve do pripojenja Kraljevini Italiji 1924. godine Rijeka je imala izdvojen status i naziv države, pa stoga tiska vlastite marke. 30. siječnja 1919. tiskana je takozvana alegorijska serija. Neke su kasnije marke radili znameniti crtači, poput Leopolda Metlicowitza. Danuncijev je period obilježen serijom njegova crtača Adolfa de Carolisa, koji je obradio riječke i opće simboličke prizore (presijecanje gordijskog čvora, istjecanje vode iz amfore, glavu Krista okrunjenu trnovom krunom...). Ipak su najupečatljivije marke Riječke države (koja traje od 5. siječnja 1921. do 22. veljače 1924.) s prizorima gradskih simbola (lik svetog Vida, Rimski luk...). Među njima su i ove koje prikazuju srednjovjekovni grad opasan zidinama i brod s jedrima punim vjetra. Oblikom je zanimljiva i ranija danuncijanska, takozvana »druga novinska trokutasta marka«. Muzej Grada Rijeke posjeduje jednu od najcjelovitijih i najpotpunijih zbirki riječki marki.
U travnju 1994. gradsko vijeće zaključuje da bivši Muzej Revolucije preustroji u Muzej grada Rijeke. I bi tako. Muzej grada Rijeke ove godine upravo obilježava desetogodišnjicu svojega postojanja. Malo – ali za Muzej svakako važno! Ipak je to prigoda za svojevrsne rekapitulacije i propitivanja, ako baš ne za osobite proslave i velike zdravice. Jesmo li učinili koliko smo mogli? Nije li trebalo više i bolje? Je li nas trebalo bolje podržavati? Jesmo li se morali snažnije nametnuti građanima i financijerima – gradskim ocima? PRIKUPLJENA JE DRAGOCJENA GRAĐA U deset minulih godina Muzej je prikupio obilnu građu. Riječ je o sustavno prikupljanim predmetima za povijest života grada. Imajući na umu profil Rijeke kao trgovačkog, lučkog, industrijskog grada, koji je svoj uspon započeo u osamnaestom stoljeću, i prikupljanje građe usmjereno je k riječkim osobitostima, predmetima riječke proizvodnje, kao i onima koji su dolazili s raznih strana i prikazuju visoku građansku kulturu. Iako ima i vrijednih slika starih majstora (Bijeg u Egipat, Prorok) – nabavljenih zato jer su pripadale maršalu Lavalu Nugentu, vlasniku prvog riječkog muzeja (Museum Nugent na Trsatskoj gradini), najstariji primjerci u muzeju uglavnom su iz osamnaestoga stoljeća: barokni stolić, »marijaterezijanska škrinja...«, rijetka košarica za voće izrađena u riječkoj manufakturi kamenine oko 1800. godine. Nabavljeni su, otkupom i donacijama, i mnogi predmeti i cjeline iz posjeda znamenitih riječkih obitelji (Meynier, vlasnici Tvornice papira), kao i riječka ostavština skladatelja Ivana Zajca (portret, portreti oca, majke i sina, bidermajerski sekreter, pianino, fotografije...). Pribavljena je i obilna građa iz Tvornice papira (vedute tvornice, medalje s industrijskih sajmova i svjetskih izložbi, od 1835. nadalje, albumi, fotografije, obilna dokumentacija), kao i građa iz tvornice Torpedo (velika maketa te tvornice u ruševinama poslije kraja rata 1945., medalje sa Svjetske izložbe u Parizu 1900.). Prikupljena je i građa iz Rafinerije na Mlaki (sef s kraja 19. st., namještaj iz 1930-ih). Među najvažnijim zbirkama je zbirka gramofona (od kraja devetnaestog do sredine dvadesetoga stoljeća), a riječka je osobitost naročita filatelistička zbirka. Muzej grada Rijeke ima jednu od najcjelovitijih kolekcija riječkih marki izdavanih od 1918.-1924. godine. Važne su i biste zaslužnih i poznatih Riječana (Steffanutijev Cambieri, liječnik i dobrotvor...). Posebne su cjeline devocionalije (vezane uz Trsatsko svetište i kult Gospe), riječke medalje, vrijednosnice (dionice, čekovi, obveznice... od 1820.-ih), fotografije (najstarija dageropitija u Rijeci, 1848.), zbirka tiska (proglasi iz devetnaestog stoljeća i kasniji).
MEDALJE RIJEČKE TVORNICE PAPIRA
Medalja Za domovinske zasluge u obrtništvu, cara Ferdinanda I., kovano zlato 1835., vel. 57 mm Riječka Tvornica papira Smith i Meynier, što ju je već 1821. osnovao riječki trgovac i poduzetnik Andrija Ljudevit Adamich, postaje poznata već polovicom tridesetih, te otad za svoj visokokvalitetan papir osvaja brojne nagrade i priznanja. Prvo kod kuće, unutar granica Habsburške Monarhije – u Austriji na izložbama 1835. i 1845. (“Za domovinske zasluge u obrtništvu”), u Ugarskoj (1842. i 1846.) te u Hrvatskoj (Dalmatinsko-hrvatsko-slavonska izložba u Zagrebu 1864.). Nagrade osvaja i u Münchenu (1854.), Parizu (Svjetske izložbe 1855., 1867., 1868., 1889., 1900.), London (1862.). Osvaja i medalju cara i kralja Franje Josipa na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896.), te u novije, međuratno doba, na brojnim gospodarskim izložbama u Grčkoj (1931., 1932., 1934., 1936. i 1937.). Sve se čuvaju u Muzeju grada Rijeke.
Boce za »soda vodu«
1931. Dar Maksimilijana Peča Vel. 32x10 cm Dvije obojene staklene boce za gaziranu vodu, kakve su bile vrlo omiljene u gostionicama sve do šezdesetih godina (za pravljenje poznatih, tada vrlo popularnih vinskih »špricera«!) od obojenog, plavog i zelenog stakla, izrađene su u Milanu i Torinu. Punile su se u Rijeci i koristile se u ovdašnjim gostionama i restoranima. Plava boca ima reljefno ispupčen natpis: »Fabbrica Fiumana/Acque Gazose/Fiume«, a na metalnom čepu s ručkicom ugravirano je: Ivan Rodolfo, Fiume. Boca od zelenog obojenog stakla još i više podsjeća na ondašnje političke i državne prilike, te na talijansku koloniju Abesiniju (Etiopiju) jer na staklenki stoji natpis: Acque Gazose/Adis Abeba.
RIJEČKE MARKE
1918.-1924. Danuncijanska, druga novinska trokutasta marka, 1920. Dvije marke Riječke države, 1921. Riječke su marke posebnost kojom se ne mogu pohvaliti drugi, pa ni najveći gradovi. Iza pada Austro-Ugarske pa sve do pripojenja Kraljevini Italiji 1924. godine Rijeka je imala izdvojen status i naziv države, pa stoga tiska vlastite marke. 30. siječnja 1919. tiskana je takozvana alegorijska serija. Neke su kasnije marke radili znameniti crtači, poput Leopolda Metlicowitza. Danuncijev je period obilježen serijom njegova crtača Adolfa de Carolisa, koji je obradio riječke i opće simboličke prizore (presijecanje gordijskog čvora, istjecanje vode iz amfore, glavu Krista okrunjenu trnovom krunom...). Ipak su najupečatljivije marke Riječke države (koja traje od 5. siječnja 1921. do 22. veljače 1924.) s prizorima gradskih simbola (lik svetog Vida, Rimski luk...). Među njima su i ove koje prikazuju srednjovjekovni grad opasan zidinama i brod s jedrima punim vjetra. Oblikom je zanimljiva i ranija danuncijanska, takozvana »druga novinska trokutasta marka«. Muzej Grada Rijeke posjeduje jednu od najcjelovitijih i najpotpunijih zbirki riječki marki.
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.