SUŠAČKA REVIJA broj 46/47 kazalište ISTOČNOEUROPSKI TEATAR ZAGLEDAN U AMERIKU Kim Cuculić11. MEĐUNARODNI FESTIVAL MALIH SCENA Ovogodišnji Međunarodni festival malih scena u Rijeci, jedanaesti po redu, bio je nešto kraći nego što je uobičajeno. Trajao je samo sedam dana, prikazano je devet predstava. Po prvi put predstave je izabrao novi selektor, kazališni kritičar Hrvoje Ivanković, ponudivši svojevrsni presjek suvremenog istočnoeuropskog kazališta. On, naravno, nije cjelovit, ali je pružio barem uvid u recentne kazališne tendencije u ovom dijelu Europe. Većina predstava, koje su stigle iz Mađarske, Bugarske, Srbije i Crne Gore, Rusije, Slovenije i Hrvatske, pokazala je da, bez obzira na zemljopisni položaj, danas kazalište u prvi plan stavlja pojedinca i njegov intimni svijet. Od velikih priča i političke angažiranosti teatar se okrenuo prema privatnoj sferi ljudskoga života. U kontekstu propitivanja istočnoeuropskog kazališta nakon pada Berlinskog zida, što je Hrvoje Ivanković uzeo kao odrednicu ovogodišnjeg festivala, bugarska i mađarska predstava najbolja su ilustracija kazališnih poetika koje su iznikle u tom tranzicijskom razdoblju. Radnja Bolnice Bakony redatelja Bele Pintera, nove nade mađarskog teatra, situirana je u bolnicu, koja postaje metaforom socijalnog trenutka jedne zemlje u tranziciji, dok Bojko Bogdanov u predstavi Gledaloto ili vječna balkanska krčma, progovara o opasnosti od gubljenja identiteta malih naroda. Predstava Gledaloto Novog dramskog teatra “Suze i smijeh” iz Sofije prvi je dio trilogije o 20. stoljeću što ju je zamislio autorski dvojac kojega čine redatelj Bojko Bogdanov i scenograf Večeslav Parapanov. Imaginarno putovanje vlakom kroz prošlost Bugarske, s kojim se mogu identificirati i drugi narodi na Balkanu, odvija se u snovima starca koji je zaspao u krčmi, a kasnije svojoj unučici prepričava zgode i nezgode kroz koje je njihovo selo prolazilo u prošlosti. Na dogodovštine balkanskih predaka Bogdanov se osvrće s dozom simpatije i nostalgije, ukazujući na trend “rasprodaje prošlosti” i opasnost od gubitka identiteta jednoga naroda koji se danas suočava s novim emigracijama i sve češćim putovanjima bugarskih vlakova u pravcu Zapada. Bugarsku predstavu stručni je žiri nagradio s najviše festivalskih nagrada, a publika ju je smjestila na drugo mjesto iza ruske predstave Marat i markiz de Sade. N A G R A D E Stručni žiri Međunarodnog festivala malih scena, koji je djelovao u sastavu Helena Buljan, Lary Zappia, Aljoša Vučković, Meta Hočevar i Željka Turčinović, najboljom predstavom u cjelini proglasio je bugarski naslov Gledaloto ili vječna balkanska krčma. Nagradu za režiju dobio je Bojko Bogdanov za predstavu Gledaloto. Nagradu za glavnu mušku ulogu žiri je dodijelio Krešimiru Mikiću za ulogu u predstavi Naš grad Zagrebačkog kazališta mladih, a u istoj je predstavi nagrađena i Kristina Krepela kao mlada glumica. Nagradu za glavnu žensku ulogu dobila je Milada Kalezić za ulogu u predstavi Debeli muškarci u suknjicama mariborskog SNG-a, a u istoj predstavi nagrađena je i Pia Zemljič za epizodnu ulogu. Žiri je nagradio Belu Pintera za dramaturgiju u predstavi Bolnica Bakony, nagradu za scenografiju dobio je Večeslav Parapanov (Gledaloto), za kostimografiju Petja Stojkova (Gledaloto) a za scensku glazbu Bojko Bogdanov (Gledaloto). Nagrada za dizajn svjetla nije dodijeljena. Žiri Novog lista odlučio je da nagrada Mediteran pripadne slovenskoj glumici Piji Zemljič za ulogu Pam i Popo Martin u mariborskoj predstavi Debeli muškarci u suknjicama. Prema ocjeni publike najbolja je predstava Marat i Markiz de Sade u izvedbi ansambla Teatra na Taganki iz Moskve. Drugo mjesto po glasovima publike pripalo je bugarskoj predstavi Gledaloto, a treće Mariborčanima i naslovu Debeli muškarci u suknjicama. Jurij Petrovič Ljubimov predstavio se publici s predstavom Marat i Markiz de Sade Atelje 212 - Amerika, drugi dio Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
ISTOČNOEUROPSKI TEATAR ZAGLEDAN U AMERIKU
Kim Cuculić
11. MEĐUNARODNI FESTIVAL MALIH SCENA
Ovogodišnji Međunarodni festival malih scena u Rijeci, jedanaesti po redu, bio je nešto kraći nego što je uobičajeno. Trajao je samo sedam dana, prikazano je devet predstava. Po prvi put predstave je izabrao novi selektor, kazališni kritičar Hrvoje Ivanković, ponudivši svojevrsni presjek suvremenog istočnoeuropskog kazališta. On, naravno, nije cjelovit, ali je pružio barem uvid u recentne kazališne tendencije u ovom dijelu Europe. Većina predstava, koje su stigle iz Mađarske, Bugarske, Srbije i Crne Gore, Rusije, Slovenije i Hrvatske, pokazala je da, bez obzira na zemljopisni položaj, danas kazalište u prvi plan stavlja pojedinca i njegov intimni svijet. Od velikih priča i političke angažiranosti teatar se okrenuo prema privatnoj sferi ljudskoga života. U kontekstu propitivanja istočnoeuropskog kazališta nakon pada Berlinskog zida, što je Hrvoje Ivanković uzeo kao odrednicu ovogodišnjeg festivala, bugarska i mađarska predstava najbolja su ilustracija kazališnih poetika koje su iznikle u tom tranzicijskom razdoblju. Radnja Bolnice Bakony redatelja Bele Pintera, nove nade mađarskog teatra, situirana je u bolnicu, koja postaje metaforom socijalnog trenutka jedne zemlje u tranziciji, dok Bojko Bogdanov u predstavi Gledaloto ili vječna balkanska krčma, progovara o opasnosti od gubljenja identiteta malih naroda. Predstava Gledaloto Novog dramskog teatra “Suze i smijeh” iz Sofije prvi je dio trilogije o 20. stoljeću što ju je zamislio autorski dvojac kojega čine redatelj Bojko Bogdanov i scenograf Večeslav Parapanov. Imaginarno putovanje vlakom kroz prošlost Bugarske, s kojim se mogu identificirati i drugi narodi na Balkanu, odvija se u snovima starca koji je zaspao u krčmi, a kasnije svojoj unučici prepričava zgode i nezgode kroz koje je njihovo selo prolazilo u prošlosti. Na dogodovštine balkanskih predaka Bogdanov se osvrće s dozom simpatije i nostalgije, ukazujući na trend “rasprodaje prošlosti” i opasnost od gubitka identiteta jednoga naroda koji se danas suočava s novim emigracijama i sve češćim putovanjima bugarskih vlakova u pravcu Zapada. Bugarsku predstavu stručni je žiri nagradio s najviše festivalskih nagrada, a publika ju je smjestila na drugo mjesto iza ruske predstave Marat i markiz de Sade. N A G R A D E Stručni žiri Međunarodnog festivala malih scena, koji je djelovao u sastavu Helena Buljan, Lary Zappia, Aljoša Vučković, Meta Hočevar i Željka Turčinović, najboljom predstavom u cjelini proglasio je bugarski naslov Gledaloto ili vječna balkanska krčma. Nagradu za režiju dobio je Bojko Bogdanov za predstavu Gledaloto. Nagradu za glavnu mušku ulogu žiri je dodijelio Krešimiru Mikiću za ulogu u predstavi Naš grad Zagrebačkog kazališta mladih, a u istoj je predstavi nagrađena i Kristina Krepela kao mlada glumica. Nagradu za glavnu žensku ulogu dobila je Milada Kalezić za ulogu u predstavi Debeli muškarci u suknjicama mariborskog SNG-a, a u istoj predstavi nagrađena je i Pia Zemljič za epizodnu ulogu. Žiri je nagradio Belu Pintera za dramaturgiju u predstavi Bolnica Bakony, nagradu za scenografiju dobio je Večeslav Parapanov (Gledaloto), za kostimografiju Petja Stojkova (Gledaloto) a za scensku glazbu Bojko Bogdanov (Gledaloto). Nagrada za dizajn svjetla nije dodijeljena. Žiri Novog lista odlučio je da nagrada Mediteran pripadne slovenskoj glumici Piji Zemljič za ulogu Pam i Popo Martin u mariborskoj predstavi Debeli muškarci u suknjicama. Prema ocjeni publike najbolja je predstava Marat i Markiz de Sade u izvedbi ansambla Teatra na Taganki iz Moskve. Drugo mjesto po glasovima publike pripalo je bugarskoj predstavi Gledaloto, a treće Mariborčanima i naslovu Debeli muškarci u suknjicama. Jurij Petrovič Ljubimov predstavio se publici s predstavom Marat i Markiz de Sade Atelje 212 - Amerika, drugi dio
Ovogodišnji Međunarodni festival malih scena u Rijeci, jedanaesti po redu, bio je nešto kraći nego što je uobičajeno. Trajao je samo sedam dana, prikazano je devet predstava. Po prvi put predstave je izabrao novi selektor, kazališni kritičar Hrvoje Ivanković, ponudivši svojevrsni presjek suvremenog istočnoeuropskog kazališta. On, naravno, nije cjelovit, ali je pružio barem uvid u recentne kazališne tendencije u ovom dijelu Europe. Većina predstava, koje su stigle iz Mađarske, Bugarske, Srbije i Crne Gore, Rusije, Slovenije i Hrvatske, pokazala je da, bez obzira na zemljopisni položaj, danas kazalište u prvi plan stavlja pojedinca i njegov intimni svijet. Od velikih priča i političke angažiranosti teatar se okrenuo prema privatnoj sferi ljudskoga života. U kontekstu propitivanja istočnoeuropskog kazališta nakon pada Berlinskog zida, što je Hrvoje Ivanković uzeo kao odrednicu ovogodišnjeg festivala, bugarska i mađarska predstava najbolja su ilustracija kazališnih poetika koje su iznikle u tom tranzicijskom razdoblju. Radnja Bolnice Bakony redatelja Bele Pintera, nove nade mađarskog teatra, situirana je u bolnicu, koja postaje metaforom socijalnog trenutka jedne zemlje u tranziciji, dok Bojko Bogdanov u predstavi Gledaloto ili vječna balkanska krčma, progovara o opasnosti od gubljenja identiteta malih naroda. Predstava Gledaloto Novog dramskog teatra “Suze i smijeh” iz Sofije prvi je dio trilogije o 20. stoljeću što ju je zamislio autorski dvojac kojega čine redatelj Bojko Bogdanov i scenograf Večeslav Parapanov. Imaginarno putovanje vlakom kroz prošlost Bugarske, s kojim se mogu identificirati i drugi narodi na Balkanu, odvija se u snovima starca koji je zaspao u krčmi, a kasnije svojoj unučici prepričava zgode i nezgode kroz koje je njihovo selo prolazilo u prošlosti. Na dogodovštine balkanskih predaka Bogdanov se osvrće s dozom simpatije i nostalgije, ukazujući na trend “rasprodaje prošlosti” i opasnost od gubitka identiteta jednoga naroda koji se danas suočava s novim emigracijama i sve češćim putovanjima bugarskih vlakova u pravcu Zapada. Bugarsku predstavu stručni je žiri nagradio s najviše festivalskih nagrada, a publika ju je smjestila na drugo mjesto iza ruske predstave Marat i markiz de Sade.
N A G R A D E
Stručni žiri Međunarodnog festivala malih scena, koji je djelovao u sastavu Helena Buljan, Lary Zappia, Aljoša Vučković, Meta Hočevar i Željka Turčinović, najboljom predstavom u cjelini proglasio je bugarski naslov Gledaloto ili vječna balkanska krčma. Nagradu za režiju dobio je Bojko Bogdanov za predstavu Gledaloto. Nagradu za glavnu mušku ulogu žiri je dodijelio Krešimiru Mikiću za ulogu u predstavi Naš grad Zagrebačkog kazališta mladih, a u istoj je predstavi nagrađena i Kristina Krepela kao mlada glumica. Nagradu za glavnu žensku ulogu dobila je Milada Kalezić za ulogu u predstavi Debeli muškarci u suknjicama mariborskog SNG-a, a u istoj predstavi nagrađena je i Pia Zemljič za epizodnu ulogu. Žiri je nagradio Belu Pintera za dramaturgiju u predstavi Bolnica Bakony, nagradu za scenografiju dobio je Večeslav Parapanov (Gledaloto), za kostimografiju Petja Stojkova (Gledaloto) a za scensku glazbu Bojko Bogdanov (Gledaloto). Nagrada za dizajn svjetla nije dodijeljena. Žiri Novog lista odlučio je da nagrada Mediteran pripadne slovenskoj glumici Piji Zemljič za ulogu Pam i Popo Martin u mariborskoj predstavi Debeli muškarci u suknjicama. Prema ocjeni publike najbolja je predstava Marat i Markiz de Sade u izvedbi ansambla Teatra na Taganki iz Moskve. Drugo mjesto po glasovima publike pripalo je bugarskoj predstavi Gledaloto, a treće Mariborčanima i naslovu Debeli muškarci u suknjicama.
Jurij Petrovič Ljubimov predstavio se publici s predstavom Marat i Markiz de Sade
Atelje 212 - Amerika, drugi dio
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.