SUŠAČKA REVIJA broj 57 aktualno GRAD BEZ KNJIŽARA Kim CuculićTrend zatvaranja knjižara zahvatio je i Rijeku Nakon postupna zatvaranja riječkih kina, na red su došle i knjižare. Tako je ono što je činilo dušu centra grada ustuknulo pred unosnijim sadržajima kao što su trgovine i kafići, koji se, za razliku od kina i knjižara, izgleda mnogo bolje uklapaju u “viziju” Rijeke kao “grada poduzeća”. Naš grad oduvijek je bio poznat po svom poduzetničkom duhu, no činjenica je i da je Rijeka nekad imala mnogo više kina i knjižara, a da ne spominjemo i ostale segmente kulturnog života koji su bili mnogo bogatiji. Sada je nastupilo neko novo vrijeme, mnogo bezdušnije i vrlo pragmatično okrenuto kapitalu i profitu. U takvoj konstelaciji i male nezavisne knjižare plaćaju svoj danak. Desetljećima knjižara, danas jedan od pomodnih dućana odjevnih predmeta. Statistike pokazuju kako više od 60% stanovnika RH ne pročitaju mjesečno niti jednu knjigu. Istraživanje o prodaji knjiga dalo bi još poraznije rezultate. Koliko seže moje pamćenje, najprije je zatvorena knjižara Mladost, koja se nalazila u samom srcu Korza, a na njenom mjestu niknula je trgovačko-poslovna zgrada. Umjesto knjiga sad se ovdje prodaju “krpice” s markom. U svom šopingholičarskom ushićenju svi su već odavno zaboravili na staru dobru Mladost, a trend zatvaranja knjižara u novije je vrijeme poprimio zabrinjavajuće razmjere. Visina zakupa prostora presudila je knjižari Nova u blizini Žabice, a na nekadašnje police s knjigama preko noći “uselile” su cigare, čokolade i maslinova ulja. Premda je i jedan od članova riječkog Poglavarstva krenuo u akciju spašavanja ove male neovisne, k tome i jedine prave riječke knjižare nevezane uz nekog velikog izdavača, spasa joj očito nije bilo. Kad je Nova postala “Havana Cigar Shop”, nad tom činjenicom nitko nije ni suze prolio, a glas prosvjeda mogao se čuti tek od pokojeg slobodnomislećeg riječkog intelektualca. Još jedna knjižara tako se ugasila u tišini, a samo koji mjesec kasnije zatvorena je i knjižara Naprijed, u kojoj su knjige zamijenjene muškom odjećom španjolske modne kuće. Mladosti odavno više nema. Ipak zgradu Riječani i dalje zovu po nekadašnjoj knjižari. NI JEDNA KNJIŽARA U TOWERU Situacija je trenutačno takva da su opstale dvije knjižare iza kojih stoje zagrebački izdavači VBZ i Školska knjiga, a u crnim vremenima za hrvatsko knjižarstvo zasad se uspjela održati i mala “Editova” knjižara na Korzu koja uglavnom nudi naslove na talijanskom jeziku. Preostale knjižare jedva se mogu nazvati tim imenom i više su hibrid između papirnice i prodavaonice igračaka, dok se skromna ponuda knjiga može naći i u pokojoj robnoj kući ili trgovačkom centru, tik uz police s voćem i povrćem. Određenu nadu pružalo je otvaranje kompleksa Tower Center na Pećinama, no na sveopće razočaranje među više od 160 trgovina nema niti jedne knjižare! Neki se prostori doduše još uvijek prazni, pa se nepopravljivi optimisti nadaju da će konačno i Pećine dobiti koju knjižaru, ali razloga za optimizam ipak nema previše. Tower Center, naime, traži za prostor najam još veći nego što je u središtu grada. KNJIŽARE ZATVARAJU I U AMERICI Donekle je utješna činjenica što Rijeka nije jedini grad u kojem se zatvaraju knjižare, jer je takav trend prisutan gotovo posvuda u svijetu. Neovisne knjižare zatvaraju se i u Americi, a njima je presudilo to što sve više ljudi kupuje knjige putem interneta, dok su i elektroničke knjige postale realna prijetnja pravim knjigama. Iako znalci smatraju da knjigu koja se može držati u rukama ništa ne može ugroziti, utjecaj interneta ipak se ne može zanemariti. Na Sajmu knjiga u Puli uvjerljive argumente u prilog knjizi iznio je planetarno popularni književnik Umberto Eco kazavši kako je knjiga, poput žlice ili čekića, izum koji ne može nestati, a prednosti su knjige i što se nju može ponijeti na plažu ili s njom u ruci voditi ljubav – smatra Eco. Posljednji podaci, međutim, govore da se u Hrvatskoj unazad nekoliko godina zatvorilo 26 knjižara, a u Zagrebu je, primjerice, otvorena svega jedna nova knjižara. Iako su djelatnici Ministarstva kulture mnogo optimističniji od izdavača i knjižara, stručnjaci tvrde da će rezultat trenutačnog odnosa prema knjizi biti takav da ćemo uskoro svjedočiti zatvaranju još 20 knjižara, te da će tržište biti preplavljeno isključivo komercijalnim naslovima. Situacija je, naime, takva da zbog visine najma mogu opstati jedino komercijalne knjižare koje imaju jake i isplative naslove, dok su neovisne knjižare, izgleda, osuđene na propast. Jedna od rijetkih konstanti među riječkim knjižarama - antikvarijat u prizemlju Malog nebodera. ZAKON PONUDE I POTRAŽNJE No, što je zapravo sa samim čitateljima? Kad se zatvarala knjižara Nova, jedan od gradskih vijećnika izjavio je da interesa za knjigu ionako nema i da Rijeci nisu potrebne tolike knjižare. Drugim riječima, knjižare se zatvaraju zbog zakona ponude i potražnje. Osobno se nikako ne bih složila s takvom tezom, jer mislim da u Rijeci još uvijek ima dovoljno ljudi koji bi izdvojili novac za kvalitetnu i vrijednu knjigu. Znam i da su takvi u manjini, jer će većina ipak radije potrošiti svoj novac na kozmetiku i odjeću, koje sigurno nisu jeftinije od prosječne cijene jedne knjige. Osim toga, knjižara nije prostor u kojem se samo prodaju knjige. Ona je mnogo više od toga. Prema riječima knjižara Nenada Bartolčića, knjižara nikada nije bila samo prostor kupovanja – njena kulturološka funkcija jest nepobitna za oblikovanje “kulturnjačkog duha nacije”, što se kod nas, nažalost, ne shvaća. Hoće li se trend zatvaranja knjižara u Rijeci nastaviti, u ovom je trenutku teško prognozirati. No, problem nije samo u zatvaranju knjižara, nego u odnosu prema knjizi općenito. Može li se Rijeka, primjerice, pohvaliti kvalitetnim sajmom knjiga? Ne može, premda i povremeni improvizirani sajmovi knjiga u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana pokazuju da zanimanje za kupnju knjiga postoji, pa makar to uglavnom bile kuharice i priručnici za samopomoć. Kad imamo na umu što je Pula učinila od svog sajma knjiga, na koji danas dolaze nobelovci i globalno poznate književne zvijezde, pitam se zašto u Rijeci klima za knjigu još uvijek nije tako poticajna? Ovdje su čak rijetke i promocije knjiga na kojima gostuju poznati književnici, a čitava priča kao da se svela na nekoliko lokalnih pjesnika i autora. Rijeci su danas mnogo važniji kazalište i likovne izložbe, dok o knjizi kao da ne postoji sustavna briga i većina toga svodi se na neke pojedinačne inicijative. KVALITETNA KNJIŽARA No, vratimo se knjižarama. Ako se naš grad i ne može pohvaliti brojnošću knjižara, onda bi barem trebali inzistirati na njihovoj kvaliteti. U knjizi Koliko knjiga! Gabriel Zaid tako piše: “U dobroj knjižari ponuda i potražnja plod su sreće, ali ne i kaosa: imaju fizionomiju, prepoznatljiv identitet, nalik na zviježđa. Vjerojatnost da ćete pronaći određenu knjigu uvećava se u odnosu na jasnoću usredotočenosti prodavaonice, na knjižarevu marljivost i lukavost…”. S obzirom na nimalo zavidnu situaciju, Riječanima ne preostaje drugo nego da u potrazi za knjigama krenu najprije do Zagreba, a vrlo blizu je i Ljubljana, u čijim se knjižarama mogu pronaći naslovi, naročito oni stručni, kojih na policama hrvatskih knjižara nema. Neću ni spominjati knjižare u Londonu, Parizu ili New Yorku koje rade čak i noću, imaju po nekoliko katova i u kojima se zanimljive naslove može prelistavati satima, i to uz šalicu kave ili čaja! Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
GRAD BEZ KNJIŽARA
Kim Cuculić
Trend zatvaranja knjižara zahvatio je i Rijeku
Nakon postupna zatvaranja riječkih kina, na red su došle i knjižare. Tako je ono što je činilo dušu centra grada ustuknulo pred unosnijim sadržajima kao što su trgovine i kafići, koji se, za razliku od kina i knjižara, izgleda mnogo bolje uklapaju u “viziju” Rijeke kao “grada poduzeća”. Naš grad oduvijek je bio poznat po svom poduzetničkom duhu, no činjenica je i da je Rijeka nekad imala mnogo više kina i knjižara, a da ne spominjemo i ostale segmente kulturnog života koji su bili mnogo bogatiji. Sada je nastupilo neko novo vrijeme, mnogo bezdušnije i vrlo pragmatično okrenuto kapitalu i profitu. U takvoj konstelaciji i male nezavisne knjižare plaćaju svoj danak. Desetljećima knjižara, danas jedan od pomodnih dućana odjevnih predmeta. Statistike pokazuju kako više od 60% stanovnika RH ne pročitaju mjesečno niti jednu knjigu. Istraživanje o prodaji knjiga dalo bi još poraznije rezultate. Koliko seže moje pamćenje, najprije je zatvorena knjižara Mladost, koja se nalazila u samom srcu Korza, a na njenom mjestu niknula je trgovačko-poslovna zgrada. Umjesto knjiga sad se ovdje prodaju “krpice” s markom. U svom šopingholičarskom ushićenju svi su već odavno zaboravili na staru dobru Mladost, a trend zatvaranja knjižara u novije je vrijeme poprimio zabrinjavajuće razmjere. Visina zakupa prostora presudila je knjižari Nova u blizini Žabice, a na nekadašnje police s knjigama preko noći “uselile” su cigare, čokolade i maslinova ulja. Premda je i jedan od članova riječkog Poglavarstva krenuo u akciju spašavanja ove male neovisne, k tome i jedine prave riječke knjižare nevezane uz nekog velikog izdavača, spasa joj očito nije bilo. Kad je Nova postala “Havana Cigar Shop”, nad tom činjenicom nitko nije ni suze prolio, a glas prosvjeda mogao se čuti tek od pokojeg slobodnomislećeg riječkog intelektualca. Još jedna knjižara tako se ugasila u tišini, a samo koji mjesec kasnije zatvorena je i knjižara Naprijed, u kojoj su knjige zamijenjene muškom odjećom španjolske modne kuće. Mladosti odavno više nema. Ipak zgradu Riječani i dalje zovu po nekadašnjoj knjižari. NI JEDNA KNJIŽARA U TOWERU Situacija je trenutačno takva da su opstale dvije knjižare iza kojih stoje zagrebački izdavači VBZ i Školska knjiga, a u crnim vremenima za hrvatsko knjižarstvo zasad se uspjela održati i mala “Editova” knjižara na Korzu koja uglavnom nudi naslove na talijanskom jeziku. Preostale knjižare jedva se mogu nazvati tim imenom i više su hibrid između papirnice i prodavaonice igračaka, dok se skromna ponuda knjiga može naći i u pokojoj robnoj kući ili trgovačkom centru, tik uz police s voćem i povrćem. Određenu nadu pružalo je otvaranje kompleksa Tower Center na Pećinama, no na sveopće razočaranje među više od 160 trgovina nema niti jedne knjižare! Neki se prostori doduše još uvijek prazni, pa se nepopravljivi optimisti nadaju da će konačno i Pećine dobiti koju knjižaru, ali razloga za optimizam ipak nema previše. Tower Center, naime, traži za prostor najam još veći nego što je u središtu grada. KNJIŽARE ZATVARAJU I U AMERICI Donekle je utješna činjenica što Rijeka nije jedini grad u kojem se zatvaraju knjižare, jer je takav trend prisutan gotovo posvuda u svijetu. Neovisne knjižare zatvaraju se i u Americi, a njima je presudilo to što sve više ljudi kupuje knjige putem interneta, dok su i elektroničke knjige postale realna prijetnja pravim knjigama. Iako znalci smatraju da knjigu koja se može držati u rukama ništa ne može ugroziti, utjecaj interneta ipak se ne može zanemariti. Na Sajmu knjiga u Puli uvjerljive argumente u prilog knjizi iznio je planetarno popularni književnik Umberto Eco kazavši kako je knjiga, poput žlice ili čekića, izum koji ne može nestati, a prednosti su knjige i što se nju može ponijeti na plažu ili s njom u ruci voditi ljubav – smatra Eco. Posljednji podaci, međutim, govore da se u Hrvatskoj unazad nekoliko godina zatvorilo 26 knjižara, a u Zagrebu je, primjerice, otvorena svega jedna nova knjižara. Iako su djelatnici Ministarstva kulture mnogo optimističniji od izdavača i knjižara, stručnjaci tvrde da će rezultat trenutačnog odnosa prema knjizi biti takav da ćemo uskoro svjedočiti zatvaranju još 20 knjižara, te da će tržište biti preplavljeno isključivo komercijalnim naslovima. Situacija je, naime, takva da zbog visine najma mogu opstati jedino komercijalne knjižare koje imaju jake i isplative naslove, dok su neovisne knjižare, izgleda, osuđene na propast. Jedna od rijetkih konstanti među riječkim knjižarama - antikvarijat u prizemlju Malog nebodera. ZAKON PONUDE I POTRAŽNJE No, što je zapravo sa samim čitateljima? Kad se zatvarala knjižara Nova, jedan od gradskih vijećnika izjavio je da interesa za knjigu ionako nema i da Rijeci nisu potrebne tolike knjižare. Drugim riječima, knjižare se zatvaraju zbog zakona ponude i potražnje. Osobno se nikako ne bih složila s takvom tezom, jer mislim da u Rijeci još uvijek ima dovoljno ljudi koji bi izdvojili novac za kvalitetnu i vrijednu knjigu. Znam i da su takvi u manjini, jer će većina ipak radije potrošiti svoj novac na kozmetiku i odjeću, koje sigurno nisu jeftinije od prosječne cijene jedne knjige. Osim toga, knjižara nije prostor u kojem se samo prodaju knjige. Ona je mnogo više od toga. Prema riječima knjižara Nenada Bartolčića, knjižara nikada nije bila samo prostor kupovanja – njena kulturološka funkcija jest nepobitna za oblikovanje “kulturnjačkog duha nacije”, što se kod nas, nažalost, ne shvaća. Hoće li se trend zatvaranja knjižara u Rijeci nastaviti, u ovom je trenutku teško prognozirati. No, problem nije samo u zatvaranju knjižara, nego u odnosu prema knjizi općenito. Može li se Rijeka, primjerice, pohvaliti kvalitetnim sajmom knjiga? Ne može, premda i povremeni improvizirani sajmovi knjiga u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana pokazuju da zanimanje za kupnju knjiga postoji, pa makar to uglavnom bile kuharice i priručnici za samopomoć. Kad imamo na umu što je Pula učinila od svog sajma knjiga, na koji danas dolaze nobelovci i globalno poznate književne zvijezde, pitam se zašto u Rijeci klima za knjigu još uvijek nije tako poticajna? Ovdje su čak rijetke i promocije knjiga na kojima gostuju poznati književnici, a čitava priča kao da se svela na nekoliko lokalnih pjesnika i autora. Rijeci su danas mnogo važniji kazalište i likovne izložbe, dok o knjizi kao da ne postoji sustavna briga i većina toga svodi se na neke pojedinačne inicijative. KVALITETNA KNJIŽARA No, vratimo se knjižarama. Ako se naš grad i ne može pohvaliti brojnošću knjižara, onda bi barem trebali inzistirati na njihovoj kvaliteti. U knjizi Koliko knjiga! Gabriel Zaid tako piše: “U dobroj knjižari ponuda i potražnja plod su sreće, ali ne i kaosa: imaju fizionomiju, prepoznatljiv identitet, nalik na zviježđa. Vjerojatnost da ćete pronaći određenu knjigu uvećava se u odnosu na jasnoću usredotočenosti prodavaonice, na knjižarevu marljivost i lukavost…”. S obzirom na nimalo zavidnu situaciju, Riječanima ne preostaje drugo nego da u potrazi za knjigama krenu najprije do Zagreba, a vrlo blizu je i Ljubljana, u čijim se knjižarama mogu pronaći naslovi, naročito oni stručni, kojih na policama hrvatskih knjižara nema. Neću ni spominjati knjižare u Londonu, Parizu ili New Yorku koje rade čak i noću, imaju po nekoliko katova i u kojima se zanimljive naslove može prelistavati satima, i to uz šalicu kave ili čaja!
Nakon postupna zatvaranja riječkih kina, na red su došle i knjižare. Tako je ono što je činilo dušu centra grada ustuknulo pred unosnijim sadržajima kao što su trgovine i kafići, koji se, za razliku od kina i knjižara, izgleda mnogo bolje uklapaju u “viziju” Rijeke kao “grada poduzeća”. Naš grad oduvijek je bio poznat po svom poduzetničkom duhu, no činjenica je i da je Rijeka nekad imala mnogo više kina i knjižara, a da ne spominjemo i ostale segmente kulturnog života koji su bili mnogo bogatiji. Sada je nastupilo neko novo vrijeme, mnogo bezdušnije i vrlo pragmatično okrenuto kapitalu i profitu. U takvoj konstelaciji i male nezavisne knjižare plaćaju svoj danak.
Desetljećima knjižara, danas jedan od pomodnih dućana odjevnih predmeta. Statistike pokazuju kako više od 60% stanovnika RH ne pročitaju mjesečno niti jednu knjigu. Istraživanje o prodaji knjiga dalo bi još poraznije rezultate.
Koliko seže moje pamćenje, najprije je zatvorena knjižara Mladost, koja se nalazila u samom srcu Korza, a na njenom mjestu niknula je trgovačko-poslovna zgrada. Umjesto knjiga sad se ovdje prodaju “krpice” s markom. U svom šopingholičarskom ushićenju svi su već odavno zaboravili na staru dobru Mladost, a trend zatvaranja knjižara u novije je vrijeme poprimio zabrinjavajuće razmjere. Visina zakupa prostora presudila je knjižari Nova u blizini Žabice, a na nekadašnje police s knjigama preko noći “uselile” su cigare, čokolade i maslinova ulja. Premda je i jedan od članova riječkog Poglavarstva krenuo u akciju spašavanja ove male neovisne, k tome i jedine prave riječke knjižare nevezane uz nekog velikog izdavača, spasa joj očito nije bilo. Kad je Nova postala “Havana Cigar Shop”, nad tom činjenicom nitko nije ni suze prolio, a glas prosvjeda mogao se čuti tek od pokojeg slobodnomislećeg riječkog intelektualca. Još jedna knjižara tako se ugasila u tišini, a samo koji mjesec kasnije zatvorena je i knjižara Naprijed, u kojoj su knjige zamijenjene muškom odjećom španjolske modne kuće.
Mladosti odavno više nema. Ipak zgradu Riječani i dalje zovu po nekadašnjoj knjižari.
NI JEDNA KNJIŽARA U TOWERU
Situacija je trenutačno takva da su opstale dvije knjižare iza kojih stoje zagrebački izdavači VBZ i Školska knjiga, a u crnim vremenima za hrvatsko knjižarstvo zasad se uspjela održati i mala “Editova” knjižara na Korzu koja uglavnom nudi naslove na talijanskom jeziku. Preostale knjižare jedva se mogu nazvati tim imenom i više su hibrid između papirnice i prodavaonice igračaka, dok se skromna ponuda knjiga može naći i u pokojoj robnoj kući ili trgovačkom centru, tik uz police s voćem i povrćem. Određenu nadu pružalo je otvaranje kompleksa Tower Center na Pećinama, no na sveopće razočaranje među više od 160 trgovina nema niti jedne knjižare! Neki se prostori doduše još uvijek prazni, pa se nepopravljivi optimisti nadaju da će konačno i Pećine dobiti koju knjižaru, ali razloga za optimizam ipak nema previše. Tower Center, naime, traži za prostor najam još veći nego što je u središtu grada. KNJIŽARE ZATVARAJU I U AMERICI
Donekle je utješna činjenica što Rijeka nije jedini grad u kojem se zatvaraju knjižare, jer je takav trend prisutan gotovo posvuda u svijetu. Neovisne knjižare zatvaraju se i u Americi, a njima je presudilo to što sve više ljudi kupuje knjige putem interneta, dok su i elektroničke knjige postale realna prijetnja pravim knjigama. Iako znalci smatraju da knjigu koja se može držati u rukama ništa ne može ugroziti, utjecaj interneta ipak se ne može zanemariti. Na Sajmu knjiga u Puli uvjerljive argumente u prilog knjizi iznio je planetarno popularni književnik Umberto Eco kazavši kako je knjiga, poput žlice ili čekića, izum koji ne može nestati, a prednosti su knjige i što se nju može ponijeti na plažu ili s njom u ruci voditi ljubav – smatra Eco.
Posljednji podaci, međutim, govore da se u Hrvatskoj unazad nekoliko godina zatvorilo 26 knjižara, a u Zagrebu je, primjerice, otvorena svega jedna nova knjižara. Iako su djelatnici Ministarstva kulture mnogo optimističniji od izdavača i knjižara, stručnjaci tvrde da će rezultat trenutačnog odnosa prema knjizi biti takav da ćemo uskoro svjedočiti zatvaranju još 20 knjižara, te da će tržište biti preplavljeno isključivo komercijalnim naslovima. Situacija je, naime, takva da zbog visine najma mogu opstati jedino komercijalne knjižare koje imaju jake i isplative naslove, dok su neovisne knjižare, izgleda, osuđene na propast.
Jedna od rijetkih konstanti među riječkim knjižarama - antikvarijat u prizemlju Malog nebodera.
ZAKON PONUDE I POTRAŽNJE
No, što je zapravo sa samim čitateljima? Kad se zatvarala knjižara Nova, jedan od gradskih vijećnika izjavio je da interesa za knjigu ionako nema i da Rijeci nisu potrebne tolike knjižare. Drugim riječima, knjižare se zatvaraju zbog zakona ponude i potražnje. Osobno se nikako ne bih složila s takvom tezom, jer mislim da u Rijeci još uvijek ima dovoljno ljudi koji bi izdvojili novac za kvalitetnu i vrijednu knjigu. Znam i da su takvi u manjini, jer će većina ipak radije potrošiti svoj novac na kozmetiku i odjeću, koje sigurno nisu jeftinije od prosječne cijene jedne knjige.
Osim toga, knjižara nije prostor u kojem se samo prodaju knjige. Ona je mnogo više od toga. Prema riječima knjižara Nenada Bartolčića, knjižara nikada nije bila samo prostor kupovanja – njena kulturološka funkcija jest nepobitna za oblikovanje “kulturnjačkog duha nacije”, što se kod nas, nažalost, ne shvaća. Hoće li se trend zatvaranja knjižara u Rijeci nastaviti, u ovom je trenutku teško prognozirati. No, problem nije samo u zatvaranju knjižara, nego u odnosu prema knjizi općenito. Može li se Rijeka, primjerice, pohvaliti kvalitetnim sajmom knjiga? Ne može, premda i povremeni improvizirani sajmovi knjiga u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana pokazuju da zanimanje za kupnju knjiga postoji, pa makar to uglavnom bile kuharice i priručnici za samopomoć. Kad imamo na umu što je Pula učinila od svog sajma knjiga, na koji danas dolaze nobelovci i globalno poznate književne zvijezde, pitam se zašto u Rijeci klima za knjigu još uvijek nije tako poticajna? Ovdje su čak rijetke i promocije knjiga na kojima gostuju poznati književnici, a čitava priča kao da se svela na nekoliko lokalnih pjesnika i autora. Rijeci su danas mnogo važniji kazalište i likovne izložbe, dok o knjizi kao da ne postoji sustavna briga i većina toga svodi se na neke pojedinačne inicijative.
KVALITETNA KNJIŽARA
No, vratimo se knjižarama. Ako se naš grad i ne može pohvaliti brojnošću knjižara, onda bi barem trebali inzistirati na njihovoj kvaliteti. U knjizi Koliko knjiga! Gabriel Zaid tako piše: “U dobroj knjižari ponuda i potražnja plod su sreće, ali ne i kaosa: imaju fizionomiju, prepoznatljiv identitet, nalik na zviježđa. Vjerojatnost da ćete pronaći određenu knjigu uvećava se u odnosu na jasnoću usredotočenosti prodavaonice, na knjižarevu marljivost i lukavost…”. S obzirom na nimalo zavidnu situaciju, Riječanima ne preostaje drugo nego da u potrazi za knjigama krenu najprije do Zagreba, a vrlo blizu je i Ljubljana, u čijim se knjižarama mogu pronaći naslovi, naročito oni stručni, kojih na policama hrvatskih knjižara nema. Neću ni spominjati knjižare u Londonu, Parizu ili New Yorku koje rade čak i noću, imaju po nekoliko katova i u kojima se zanimljive naslove može prelistavati satima, i to uz šalicu kave ili čaja!