Rijeka je već godinama u iščekivanju izgradnje nove zgrade Gradske knjižnice i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Lokacije su određene, projekti zgotovljeni, no »prva cigla« još nije ugrađena u temelje. Vrijeme od ideje do realizacije protegnulo se na godine i premda okvirni datumi početka izgradnje postoje, u ovom je trenutku sve još uvijek samo u nacrtima, što će reći na papiru.
Tako ove godine Muzej moderne i suvremene umjetnosti ulazi u svoju 60. godišnjicu djelovanja na staroj adresi u Ulici Dolac, gdje dijeli prostor sa Sveučilišnom knjižnicom. U takvim uvjetima Muzej prema strukovnim standardima nema zadovoljene prostorne uvjete za čuvanje, obradu i izlaganje muzejske građe. Svjesno postojećeg stanja, Poglavarstvo Grada Rijeke je 2000. godine, temeljem provedenog Programskog urbanističko-arhitektonskog natječaja za izgradnju i uređenje kompleksa bivše tvornice Rikard Benčić, utvrdilo prijedloge prenamjena napuštenih tvorničkih objekata koji su u vlasništvu Grada, a takozvani T-objekt namijenjen je novom sjedištu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Grad je zatim 2001. godine raspisao državni, opći i pozivni projektni natječaj za izradu idejnog arhitektonskog rješenja prenamjene T-građevine u Muzej moderne i suvremene umjetnosti te trga i javne garaže unutar nekadašnjeg tvorničkog kompleksa, a prva je nagrada dodijeljena radu Arhitektonskog biroa Randić-Turato.
Rijeka - Bilbao
Početkom prosinca 2002. godine tadašnji ministar kulture Antun Vujić i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel potpisali su u Rijeci sporazum o sufinanciranju realizacije prenamjene T-građevine u Muzej moderne i suvremene umjetnosti, kojim se definira zajedničko financiranje ovog projekta u omjeru 50:50. Grad Rijeka je s autorima prvonagrađenog rada 2003. potpisao ugovor o izradi idejne, glavne i izvedbene dokumentacije MMSU-a te trga i javne garaže. U lipnju 2004. godine završena je izrada idejnog projekta, nakon čega se pristupilo izradi glavnog projekta čija je realizacija predviđena u tri međufaze. Do kraja 2006. godine završena je izrada druge faze glavnog projekta. U prvom kvartalu 2007. godine dovršena je i izrada glavnog projekta, nakon kojeg slijedi izrada izvedbenog projekta i dokumentacije za izbor izvođača radova.
U ovom trenutku provedene su potrebne predradnje i ostvarene prostorne pretpostavke za početak izgradnje Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a izgradnja bi prema planu trebala trajati oko tri godine. Dakle, barem do 2010. godine Rijeka će još čekati na novu zgradu MMSU-a, naravno ukoliko sve bude teklo prema planu.
U međuvremenu, gradovi poput Bilbaoa, Milwaukeeja, Kijeva ili Basela privlače na milijune turista, i to upravo zahvaljujući suvremenim muzejima koji više nisu samo »skladišta umjetnina«. Spomenuti gradovi prije izgradnje muzeja nisu bili osobito atraktivni, no sada su to magneti za turiste koji žele vidjeti muzejska zdanja čiji su projektanti svjetski glasoviti arhitekti.
Turistički magneti
Promijenilo se i shvaćanje uloge muzeja. Danas su to prije svega mjesta za konzumaciju kulture, zabavu i trošenje. Na nove se muzeje više ne gleda kao na mjesta koja čuvaju umjetnička djela, već kao na mjesta svojevrsnih rituala. U zanimljivom tekstu objavljenom u talijanskoj Panorami navodi se teza da se u muzeje suvremene umjetnosti najmanje dolazi radi samih umjetnina – važno je jednostavno biti tamo, biti viđen, možda se sastati s nekim i biti dijelom jednog kolektivnog rituala.
| 
Muzej Guggenheim promijenio je povijest Bilbaoa. Do tada ne osobito privlačan grad postao je metom kulturnog turizma.
|
Jedan od takvih mehanizama za privlačenje masa je Milwaukee Art Museum, koji je projektirao Santiago Calatrava. Otvaranje muzeja postala je stvar prestiža, a lokacije su sve egzotičnije. Guggenheim će tako otvoriti svoje sjedište u Vilniusu u Litvi, a svoju ekspanziju planira i u Abu Dhabiju.
Da muzej nije samo muzej, prvi je shvatio Renzo Piano kada je 1977. godine projektirao Beaubourg. Prvi put jedan je muzej postao mjesto suvremenog konzumerizma, otvorenog, a ne zatvorenog tipa, gdje su pored samih djela izloženi i posjetitelji. U tom smislu jedan od najuspješnijih je Muzej Kiasma u Helsinkiju. Projektirao ga je američki arhitekt Steven Holl, otvoren je 1999. godine i smatra se jednim od najljepših mjesta suvremene umjetnosti. Jednu od najvećih revolucija napravio je Frank Ghery sa svojim Guggenheimom u Bilbaou. Taj je muzej u potpunosti promijenio povijest ovoga grada. U samo deset godina zabilježeno je devet milijuna posjetitelja, a do tada ne osobito privlačan baskijski grad postao je meta kulturnog turizma.
Za Rijeku može biti poučan upravo primjer Bilbaoa. Ovo industrijsko središte baskijskih pokrajina u Španjolskoj nalazi se na području bogatom željeznim rudačama. Krajem 70-ih najveća su industrijska postrojenja bankrotirala, stanovništo je mahom ostalo bez posla, a jedna od posljedica industrije bila je strahovita zagađenost. Mogućnost daljnjeg razvoja pronađena je na ispražnjenim velikim zemljišnim površinama nekadašnjih industrijskih postrojenja. Ona su postala izvorište novog bogatstva Bilbaoa. Za svaku parcelu tražilo se najisplativije rješenje, potom različiti načini financiranja, a u kampanji je s novcem, uz regionalnu vladu, s 50 posto sudjelovala država. Proces transformacije započinje 80-ih godina, otkad su izgrađene nova obala uz rijeku, nova zračna luka, autoceste, nova podzemna željeznica koja je postala glavna poveznica grada, a 700 milijuna eura potrošeno je na čišćenje gotovo mrtve rijeke.
Investitralo se u tehnološki razvoj koji je zamijenio tešku industriju, a najveća promjena bila je ona kulturna – investiranje u ikonu grada –Muzej Guggenheim. Izgradnja muzeja bila je poslovni plan, odnosno nije nastao iz potrebe kulture već se raspravljalo isključivo o ekonomskoj isplativosti projekta u koji se ulaže. Nisu, naravno, svi građani bili za izgradnju muzeja. Najviše su mu se protivile umjetničke škole i organizacije koje su smatrale da će se ulaganjem u muzej smanjiti investiranja u njihove projekte. Problem je predstavljala i činjenica što će gradom dominirati američki simbol, a u javnosti nije bilo ni vjere u ekonomsku isplativost cjelokupnog projekta. U manje od godinu dana muzej je zabilježio brojku od 1,3 milijuna posjetitelja, a uloženo se vratilo za deset godina.
Milijunska posjećenost
Muzej Guggenheim danas je simbol revitalizacijskog procesa grada – Bilbaou je donio globalnu reputaciju, izmijenio je percepciju javnosti i danas je ovaj grad planetarno poznat. Sve to utječe na dotok kapitala, na postojanje velikih tvrtki u gradu i uopće na poslovni sektor – tvrdi Juan Alvaro Alayo Azcarate, direktor agencije kojoj je povjeren razvoj Bilbaoa.
| 
Hoće li prenamjena Benčića i nova muzejska zgrada promijeniti zapostavljeni i zapušteni dio grada? Tome se nadamo.
|
Poznati arhitektonski dvojac Herzog&De Meuron projektirao je impresivni Schaulager u Baselu, koji je otvoren 2003. godine. Muzej zauzima 16 tisuća četvornih metara i prostire se na pet katova. Švicarski je dvojac projektirao i Tate Modern u Londonu te rade i na njegovu proširenju u obliku babilonske kule.
Najveći je ipak izazov dovesti umjetnost na mjesta koja inače nikad nitko od turista ne bi imao želju posjetiti. Slučaj je to s Muzejom suvremene umjetnosti u Denveru ili pak Baltičkim centrom za suvremenu umjetnost u Gatesheadu na sjeveroistoku Engleske, kojeg je od otvorenja 2002. godine posjetilo čak dva milijuna ljudi! Najspektakularniji muzeji, poznato je, niču u Šangaju, no Rijeka bi trebala biti zadovoljna i sa »skromnijim« zdanjem koje će, nadamo se, zaživjeti u skorijoj budućnosti.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li prenamjena Benčića i nova zgrada MMSU-a promijeniti sada zapostavljeni i zapušteni dio grada na potezu od Indexa do Glavnog željezničkog kolodvora.
Osim muzeja, danas i izgradnja knjižnica predstavlja stvar prestiža i veliki izazov za arhitekte. Slično kao i muzeji, i ove čuvarice znanja mijenjaju identitet gradova. Jedan od poznatih primjera projekt je britanskog arhitekta Williama Alsopa, prema kojem je u zloglasnoj londonskoj četvrti Peckham (TV serija Mućke, op. ur.), poznatoj po kriminalu, drogi i prostituciji, izgrađena nova knjižnica koja je posve izmijenila dotad negativni imidž toga dijela grada. To nije i jedini primjer u Europi da se u nastojanju za oživljavanjem zapuštenih gradskih zona grade knjižnice kao sadržaji koji će oplemeniti prostor. Sve veća svijest o ulozi javnih knjižnica u promociji kulture i obrazovanja, rezultirala je uspješnom spregom s arhitektima.
Knjižnice kao urbani resurs
Razvijenije i kulturno osvještenije sredine već su prepoznale knjižnice kao važan urbani resurs koji pridonosi identitetu grada. Zato se danas pred urbane planere i arhitekte postavlja zahtjev da se knjižnice grade na uočljivim pozicijama, da budu vizualno prepoznatljive i, što je najvažnije, da dobrom razradom prometnih veza budu što dostupnije korisnicima. Europski primjeri ukazuju ne samo na trend izgradnje novih knjižnica, nego i da se za tu svrhu prenamjenjuju zgrade koje predstavljaju povijesno naslijeđe, ali i samostani, zatvori, fitness-centri, napušteni industrijski objekti. Ima i knjižnica koje su izgrađene u sklopu kompleksa s muzejskim ili obrazovnim ustanovama, ali i onih koje dijele prostor s trgovačkim centrima.
Gradska knjižnica Rijeka, čiji je središnji odjel danas smješten u prizemlju Circola, djeluje u neodgovarajućim prostornim uvjetima i više ne udovoljava ni minimalnim standardima (centralni odjel, primjerice, nema ni sanitarni čvor za korisnike). Zato je gradnja nove zgrade Gradske knjižnice Rijeka jedan od kapitalnih projekata Grada Rijeke, a temeljem smjernica Poglavarstva Grada Rijeke stvara uvjete za novu kulturnu scenu grada. Gradnja nove zgrade Gradske knjižnice Rijeka predviđena je na Klobučarićevom trgu, a gradit će se prema projektu arhitekta Hrvoja Njirića. Trenutna faza projekta izrada je glavne projektne dokumentacije te ishođenje građevinske dozvole.
Nakon toga uslijedile bi pripremne radnje za gradnju objekta: izrada izvedbene projektne dokumentacije i provedba javnog nadmetanja za odabir izvođača radova. Usporedno s tom fazom projektanti bi izradili idejni i izvedbeni projekt interijera buduće zgrade. Rok od godine dana predviđen je za samu izgradnju, a otvorenje se očekuje 2009. godine. Nadamo se da će tako i biti, jer mjesto na kojem treba niknuti nova zgrada knjižnice dosad nije bilo sretno. Najprije je učenicima Osnovne škole Nikola Tesla oduzeto igrališe, a onda je godinama ovdje bila riječka sramota zvana Fenixve. Bivša močvara, koja je ugostila i prave rode, sad je garaža, a izgradnja suvremene knjižnice nasuprot osnovne škole i Filozofskog fakulteta ovaj bi dio grada trebala pretvoriti u “utvrdu” znanja. Put od smrdljive močvare do znanja i ovoga je puta bio dug i mukotrpan. Vjerujemo u sretan epilog, jer se identitet Rijeke ne može temeljiti samo na trgovačkim centrima - “utvrdama” potrošnje, čija je izgradnja, očito je, mnogo brža i efikasnija