Rijeka kao da se svela samo na svoje Korzo. Na glavnoj šetnici grad još nekako živi. Izvan granica Korza stvari postaju ponešto drugačije. Mnogi dijelovi grada djeluju zapušteno. Tu i tamo obnovi se pokoja fasada, otvori neki trgovački centar, no opći je dojam sivilo. Propast industrije i recesija, kojoj se ne nazire kraja, učinili su svoje. Zatvorene trgovine i poslovni prostori, čak i u samom središtu grada. Oronula pročelja, razbijeni prozori, požutjeli i rastrgani plakati polijepljeni na ispražnjenim izlozima propalih dućana.
Posebno se zapuštenim doima Sušak. Kao da je zaboravljen i prepušten samome sebi. Hotel Kontinental postao je poput kakve imaginarne granice koja dijeli relativno uređeni dio Rijeke od onog posve neuređenoga. Već iza Konta sve postaje bitno drugačije. Tužan je onaj pasaž u Križanićevoj koji poput nekog tunela suza ili teških uzdaha vodi brojne nezaposlene Riječane prema zavodu za zapošljavanje. Sušak je nedavno izgubio i ljekarnu nasuprot Hrvatskog kulturnog doma. I taj Dom kulture oživi tek povremeno. Nije uspio postati svakodnevno i živo okupljalište kulturnjaka i ljubitelja kulture. I kavana hotela Neboder više je prazna nego puna.
Teško na sušačkoj strani možemo naći običan dućan i trafiku. I za najmanju kupovinu treba potegnuti do Towera, koji bi valjda morao kompenzirati sve ostale nedostatke sušačkog dijela grada.
Sušak ima i divnih primjeraka secesijske arhitekture o kojoj, nažalost, godinama nitko ne brine i u sve je lošijem stanju. U središtu Sušaka, na primjer, na južnoj strani Strossmayerove ulice početkom 20. stoljeća podignuto je nekoliko stambenih višekatnica u kasnohistoricističkom i secesijskom stilu. Nekad lijepa pročelja prekrile su naslage smoga i nečistoće. Sušak je zavijen u sivu boju, a, osim pokojeg drveta, zelenila gotovo da i nema. Ni najobičnijih vaza s cvijećem. 
Pa ni legendarni Kont već dugo nije ono što je nekada bio. U kavani Konta nekoć su se okupljali riječki književnici i boemi, a u razdoblju između dvaju velikih ratova najveću kavanu u Rijeci imao je upravo hotel Kontinental. Ona je bila sastajalište trgovaca, domaće publike i prolaznika. Živost pred Kontinentalom najbolje je opisivao kroničar Nikola Polić, brat Janka Polića Kamova. Nema više ispred Konta ni „drogerije“ i „parfumerije“. Tako su se, naime, nekad dijelile skupine mladih Riječana ‒ u „drogeriji“ su sjedili pankeri i hipici, a u parfumeriji šminkeri koji su nabavljali „cipelice i košuljice“ u Trstu. O tome pjeva jedna od riječkih rock himni ‒ Rijeka grupe Paraf ‒ u kojoj nalazimo stih: Rijeka boluje, Rijeka je zaražena, zarazila je šminka, zarazio je Trst. Iz današnje perspektive čak i takva Rijeka ‒ najveća rupa u Jugi puna šminkerica, kurvi, pijanica, frikova i pankera imala je nekog šarma. Što je danas riječki identitet? ‒ pitanje za raspravu koja kao da nema kraja.
Sušak danas nema ni knjižnicu, a ona nekadašnja Gradska biblioteka Sušak osnovana je 29. kolovoza 1930. u jeku teške ekonomske krize. Bila je jedno od ishodišta stvaranja Gradske knjižnice Rijeka. Tridesetih godina prošlog stoljeća Sušak je imao oko 16.000 stanovnika i 1.800 zgrada, te je unatoč svjetskoj ekonomskoj krizi bio grad u gospodarskom zamahu s obzirom da je bio najvažnija luka Kraljevine Jugoslavije. U takvom kontekstu zamišljeno je otvaranje knjižnice znanstvenog tipa s naglaskom na zavičajnu povijest, pa je ona i otvorena na trećem katu Gradske vijećnice. Pravo korištenja imala je svaka osoba s navršenih šesnaest godina, a pristup fondu bio je slobodan i besplatan. Ne bi li funkcionirala, knjižnica je primila niz donacija uglednih ličnosti poput Rikarda Lenca i Antuna Barca.
Prije četiri godine navršilo se 80 godina od osnutka Gradske biblioteke Sušak, a u ovom trenutku je cijeli istočni dio grada Rijeke bez ijedne knjižnice. Ogranak Sušak Gradske knjižnice Rijeka u Kumičićevoj ulici zatvoren je u lipnju 2008. te od tada traje potraga za novim domom sušačke knjižnice.
......