SUŠAČKA REVIJA broj 95/96

 


glazba

PJESMA, DRUGOVI!

Višnja Višnjić Karković

Prilozi za povijest zbornoga pjevanja u Sušaku i Rijeci, od 1945. do 1960. godine

Završetak Drugoga svjetskoga rata, ratnih operacija i razaranja godine 1945. građanima Rijeke i Sušaka donio je nove okolnosti – za ova dva grada na istočnoj i zapadnoj obali Rječine polako su se topile dugogodišnje granice koje su razdvajale Sušak u Kraljevini Jugoslaviji od Rijeke u Kraljevini Italiji. Granica na Rječini nesretno je razdvajala i razdvojila brojne obitelji ostavljajući generacijske traume. Iako su tek 1. veljače 1946. Rijeka i Sušak ujedinjeni u jedan grad, želja da se odmah po završetku ratnih operacija krene u svemu novim elanom obnove rezultirala je brojnim akcijama.

Evo kako je o tom vremenu u Riječkome listu svjedočio naš pjesnik Drago Gervais:

Danas je cijela naša zemlja jedna ogromna radionica, ali …radionica u kojoj narodi rade i grade za sebe. Obnavljaju se stare tvornice i izgrađuju nove, obnavljaju se uništena sela i gradovi, popravljaju stare i zidaju nove zgrade, grade se nove ceste, otvaraju nove pruge, putuju brodovi…

Rad – rad na svim linijama; rad u tvornici, rudnicima, lukama, … u školi, u uredima, prosvjeti, radničkim kulturno-umjetničkim društvima…to je parola ovih dana…to je jedinstveni, silni napor cijelog naroda, omladine s pjesmom na usnama…

…kad čuješ pjesmu omladine, pjesmu slobodnu, smjelu, borbenu, onda znaš…Rijeka dokazuje da je ona sila koja sjedinjuje sve narode svijeta.“[1]

U tom su vremenu stasala i brojna radnička kulturno-umjetnička društva…

Jedno od njih, mješoviti pjevački zbor Jedinstvo, postao je jezgra amaterske glazbene aktivnosti u Sušaku i Rijeci. Ovako je svjedočio Marijan Prašelj:

U mjesecu julu 1945. bio sam zadužen po sindikalnom vijeću da organiziram pjevački i sindikalni zbor. … primio sam se odmah posla. Pronašao dirigenta i pozvao pjevače. Odaziv je bio prilično dobar. Počeli smo odmah s radom i u roku malo vremena imali smo i naš prvi nastup i to prilikom rođendana Maršala Tita u Jadran kinu, (danas u Ulici Gjure Ružića). Prema zamisli, zbor je imao obuhvatiti sve pjevače bivših pjevačkih društava (primjerice Jeke sa Jadrana, Mladosti op. VVK…) Cilj osnivanja jednog jedinog pjevačkog zbora za cijeli Sušak bio je taj da se u Sušaku stvori jedan takav zbor koji bi bio u stanju da u potpunosti vrši ulogu koja se jednom pjevačkom zboru nameće i da svojom kvalitetom zauzme visoki umjetnički stepen. Iskustvo nam je pokazalo da postojanje više pjevačkih društava u Sušaku ne daje očekivane rezultate, jer cijepanje velikog broja pjevača na više društava i antagonizam koji se vremenom stvara među tim društvima ima za posljedicu samo to da ta društva opće ne napreduju, te svojom osrednjom kvalitetom ostaju uvijek provincijska društva.[2]

Međutim, ljudi su bili skloni starim navikama, vežički zbor Mladost nastavio je svoju aktivnost[3], a ova se inicijativa nastavila u radu mješovitog pjevačkog zbora Jedinstvo.

13. ožujka 1946. na sastanku kojem je prisustvovalo 28 članova, osnovan je odbor koji je ubuduće trebao preuzeti brigu o njegovom uspješnom djelovanju. Rukovodstvo je bilo izabrano u sastavu:

....
 

[1] Gervais, Drago: Da nam živi rad, Riječki list, I./ 1947., ( 30. XI.) br. 232, str. 3

[2] Prašelj, Marijan. Iz osobne arhive Mo. Dušana Prašelja.

[3] O brojnim aktivnostima mješovitog pjevačkog zbora Mladost, svoje je uspomene priredio maestro Dušan Prašelj, a ova je inicijativa svoju konačnu provedbu doživjela tek 1972. kad je maestro Dušan Prašelj objedinio zborove: Mladost, Jedinstvo i Ivan Matetić Ronjgov u osnivanje i rad mješovitog pjevačkog zbora Jeka Primorja u vežičkom sjedištu Lupiševo u Kvaternikovoj 58b.                                         

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana