“Duž moje ulice protežu se parkirani automobili, električni stupovi i drveni koševi za košarku. Prije smo igrali nogomet na ulici, ali su nas neprestano ometali automobili. Sada nam ne smetaju jer košarku igramo pokraj kolnika.”
Dnevnik malog Jurića, Daniel Kokić, 1975.
| 
Naslovnica knjige Dnevnik malog Jurića iz 1974. godine. |
„Dnevnik malog Jurića” prepoznatljiv je književni hit sedamdesetih godina, doduše izrazito lokalnog riječkog dometa i sadržajnih elemenata. Dok je suštinske identitete drugih domaćih gradova u pojedinim trenucima sjajno zahvatila glazba (npr. Zagreb Štulićeva “Azra” u nebrojenim naslovima) ili pak drama i feljtonistika (npr. Smojini tekstovi i po njima televizirane verzije Splita) tvrdu, lučku, strmu, izduženu, visoku, nezgodnu Rijeku najbolje je pogodio roman za djecu jednog trsatskog osnovnoškolskog učitelja kao što je bio Daniel Kokić. Osim što je izrazito geografski specifičan Dnevnik malog Jurića ima i vrlo usko temporalno određenje ‒ objavljen 1975. godine odražava riječko razdoblje između 1970. i 1974. godine, izrazito transformativno vrijeme riječkog života kojim se dugoročno odredio odnos pojedinca i grada, građana i prostora, ritma i kretanja.
Samo naizgled poznate zbog puno živih suvremenika i intrigantnih pop-fenomena (glazbena scena…) riječke sedamdesete godine XX. stoljeća zapravo su relativno slabo sustavno, integralno i dubinski istraženo razdoblje riječke povijesti, iako njoj već „debelo pripadaju“ ‒ od 1974. godine proteklo je upravo 45 godina! Zašto su tako specifične i relevantne?
Riječki život u jugoslavenskom i socijalističkom okviru doživio je svojevrsnu zrelost ‒ niz dotad tekućih procesa dočekao je svoje finale ili je pak pokrenut niz novih procesa koji će obilježiti buduće riječko stanje.
Kada je riječ o onima koji stižu do finala, to je vrhunac građevinskih zahvata impozantnog oblika i strukture („istočni izlaz”, niz komunalnih i sportskih objekata od Dvorane mladosti do domova zdravlja i škola, potpuno nova stambena naselja Škurinje, Drenova, Srdoči, Krnjevo, novi Zamet, završetak kratke, ali intenzivne neboderske stanograditeljske ere dovršetkom nebodera na Rastočinama 1980. g., a započete 1973. godine...), a o onima koji su započeli potrebno je pisati dublje studije te ih ovdje navodimo samo kao natuknice ‒ to su početak projekta izgradnje zaobilaznice, osnivanje elektronskih računskih centara u poduzećima, pokretanje izgradnje kontejnerskog terminala, megalomanski zahvat industrijalizacije Bakarskog zaljeva, pripadajućeg zaleđa u obliku platoa Škrljevo i Mavrinci uz sjever otoka Krka, implementacija sustava samoupravljanja u skladu s Ustavom 1974.
...