U prošlom broju Sušačke Revije pisali smo o najdugovječnijim osobama u povijesti pri morskog, goranskog i sušačkog sporta. Tom prilikom spomenuli smo i Veljka Margitića. Vrijeme brzo leti i pol godine kasnije, jedan od zasigurno najstarijih stanovnika Rijeke, ušao je u ekskluzivni „klub stogodišnjaka“. Uz iskrene čestitke gospodinu Margitiću povodom tog iznimnog jubileja, prilika je to da ukratko predstavimo njegov bogati životni put s naglaskom na sportsku karijeru.
Rođen je 26. travnja 1921. u Orehovici kod Sušaka. Njegov otac Martin bio je mesar rodom iz Trsata, a majka Adalgiza, rođ. Fiorentin, domaćica rodom iz Rijeke i porijeklom sa Krka. Završio je dvogodišnju Građansku školu u Sušaku 1936. i potom izučio mesarski zanat u Rijeci. Odrastao je na Sušaku koji je u vrijeme njegovog rođenja već imao status grada u Kraljevini SHS, a susjedna Rijeka nakon nekoliko godina samostalnosti ušla je 1924. u Kraljevinu Italiju.
Po završetku školovanja pomagao je ocu u vođenju dviju mesnica – na Sušaku i u Rijeci na Brajdi.
Za vrijeme II. svjetskog rata djelovao je u Rijeci kao ilegalac na strani antifašizma, a od 1943. bio je u partizanima kao pripadnik NOB-a
Nakon rata u novoj FNR Jugoslaviji od 1947. do 1954. živio je zbog posla u Puli. Nalazio se na brojnim odgovornim dužnostima. Bio je načelnik za otkup, trgovinu i turizam u Gradskom odboru Pule, član Izvršnog odbora Grada Pule i predsjednik trgovačke i ugostiteljske Komore za Istru.
...