Riječko Drvno industrijsko poduzeće (DIP) „Rade Šupić“ sredinom je šezdesetih godina minulog stoljeća proizvodio godišnje više od 150 tisuća pari laminiranih skija za alpsko skijanje, i to uglavnom za izvoz naručiteljima u Švicarskoj, 
Austriji, Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj, Švedskoj, Finskoj, Čehoslovačkoj ... Ta industrijska proizvodnja skija u gradu na Rječini započela je 1956. g. u pogonima Poduzeća za preradu drva „Josip Brusić", a tehnologiju laminiranja ustupio je zagrebački obrtnik Janko Lušin. Za ono vrijeme to je bio tehnološki vrlo složen postupak proizvodnje skija s mnogo operacija, od slaganja drvenih elemenata i nanošenja ljepila da bi se onda sve to u preši pretvorilo u skiju. Slijedila je ugradnja rubnika te na kraju vrlo zahtjevno lakiranje i stavljanje naljepnica. Vizualni izgled je i tada, kao i danas, bio jako važan krajnjem kupcu, pa su lak i naljepnice morali biti dobre kvalitete s obzirom da je skija u eksploataciji izložena snijegu, hladnoći, suncu i mehaničkim oštećenjima.
Stariji riječki skijaši koji su imali prilike skijati na „Brusićevim“ skijama govorili su da su bile dosta skupe, ali i vrlo kvalitetne. Naime, u tim počecima proizvodnje još se moglo dobiti kvalitetan i pravilno sušen jasen.
Stariji riječki skijaši koji su imali prilike skijati na „Brusićevim“ skijama govorili su da su bile dosta skupe, ali i vrlo kvalitetne. Naime, u tim počecima proizvodnje još se moglo dobiti kvalitetan i pravilno sušen jasen.
Proizvodnja skija nastavljena je 1962. g. u DIP-u „Rade Šupić“ na Podvežici, u novom namjenski izgrađenom objektu na prostoru UKOD-a gdje je poslije bilo Istravino. Međutim, 1966. započeli su problemi s likvidnošću DIP-a „Rade Šupić“, i to ne samo u pitanju proizvodnje skija već su u gubicima bili i pogoni za proizvodnju panel-ploča te furnira.
...