„Vi'iš, mogli bi Jastreba“, zaključili smo razdragano glavni urednik omiljene Vam revije koje upravo držite u rukama i ja, razmišljajući koji bi vam intervju mogli ponuditi u sljedećem broju.
Jastreb, naravno... a ne Žarko Radić.
Sjetih se kraja osamdesetih, kada mi je Trsat bio dom, a „Jelušić“ dnevni boravak, kako bi sve koji su po prvi put došli u taj dio Rijeke (Sušaka, da budem politički korektan) vodio tu odmah, iza kantuna, prema Strmici, da pokažem prozor od Ine.
Sjetih se i svog djetinjstva u rodnom nam gradu (naime, i Žarko Radić i ja rođeni smo u Splitu) kad smo brat i ja redovito gledali Kapelske kresove, obožavali Profesora (Vladu Groznog), Dimnjačara, Riđana, Inu i Jastreba. Možda mrvicu premladi za puni doživljaj romanse između Ine i Jastreba (serija je snimana prema romanu književnika Veljka Kovačevića 1974. na autentičnim lokacijama Gorskoga kotara) naš glavni junak bio je Prsan, miner, i to do te mjere da bi sastavljali model željezničkih pruga između dvije fotelje i, imitirajući Prsana, „minirali“ prugu tako da je svom snagom opalimo nogom u zrak.
Kakogod, „meta“ je odabrana – Jastreb.
Međutim, već u prvim rečenicama sa Žarkom Radićem, shvatio sam da od toga neće biti ništa. Shvatio sam da i on „boluje“ od vrlo česte boljke glumaca (a i ostalih umjetnika), da nikako ne vole baš one uloge koje su ih proslavile.
Kažu da Robert De Niro prezire rečenicu „are you talking to me“, koja ga je proslavila u jednom od njegovih prvih filmova, „Taksi driver“ Martina Scorsesea. Naime, navedena rečenica uopće nije bila u scenariju, nego je njemu pala na pamet tijekom snimanja scene i kaže da ne prođe dan, a da mu netko negdje to ne dobaci.
...