| 
Gjuro Ružić, stariji
|
Gjuro, Juraj, Giorgio, Georg Ružić (ili fiumanski Rusio) rodio se 23. travnja 1834. godine u Ružić selu na Hreljinu, u obitelji Ružić-Cirjakovi, po ocu Ivanu Ivusovi, i majke Ursule, rođene Vidas. Ružići su se bavili zemljoradnjom, uzgojem vinove loze, paljenjem drvenog ugljena, a zimi točenjem vina.
Od devete godine Đuro Ružić uči pisati, čitati te odlično računati kod nadcestara Webera, oca bakarskog kanonika i pisca Webera – Tkalčevića. Kao najstarije dijete od njih sedmero u obitelji morao je zarana privređivati, a kad je imao šesnaest godina, već je krenuo zarađivati tukući kamen na cestama. Sa sedamnaest radi na gradnji željeznice od Graca do Beča kod Semmeringa. Zatim na Hreljinu radi u vapnenici, a s devetnaest godina, 1853. godine, na cesti kod Samobora, Stupnika i na Savskom mostu.
Po povratku u Plasama drži gostionicu, prodaje duhan i opanke, s dvadeset i dvije vjenčao se s učiteljicom iz Šmrike Barbarom Burić. Nadalje, bavio se Gjuro kožarskim zanatom, te seli u Senj 1859.g. da bi lakše u gimnaziji uzdržavao brata Ivana, »aš je jako šegav«. Godine 1864.g. radi na gradnji ceste od Kastva do riječke granice. Uvidjevši svoju priliku u kožarskom zanatu 1871.g. seli se Ružić u Rijeku te s trgovcem Seemanom otvara malu tvornicu. Kad je umro Seeman 1879.g., osamostalio se Juraj Ružić i već 1880.g. otvorio svoju novu tvornicu.
Djeca Gjure Ružića starijeg u Villi Dworski 1972. godine: sjede Viktor i Nada udata Dworski,
a stoje Zorka udata Müller i Jurica Ružić.