Listopada 1917. godine talijanska vojska pretrpjela je veliki poraz kod Caporetta/Kobarida. Poginulo je tada oko 12.000 vojnika, 30.000 je ranjeno, a oko 265.000 zarobile su austrougarske i njemačke snage. Moral u narodu, a naročito u vojsci, bio je vrlo nizak, pa je dezerterstvo talijanskih vojnika bilo svakodnevna pojava. U takvim okolnostima vjerojatno se u političkim i vojnim krugovima raspravljalo kako podići poljuljani moral. Računali su na Kraljevsku ratnu mornaricu (Regia Marina op. a.) koja tijekom rata nije pretrpjela značajnije gubitke.
Glavnina austrougarske flote, a osobito velike jedinice, ležala je u sigurnosti pulskog zaljeva i Boke Kotorske i tek povremeno napadala talijanske gradove i postrojenja uz obalu. Talijanski admiralitet, ohrabren velikim uspjehom kad su Luigi Rizzo i Andrea Ferrarini s čamcima MAS 9 i MAS 13 u Trstu potopili bojni brod "Wien", ponovno je računao na njihovu odvažnost i efikasnost MAS-čamaca. Zapovjednik talijanskog admiraliteta Paolo Emilio Thaon de Revel podupirao je novu strategiju ratovanja na moru malim brzim čamcima koji su posjedovali vrlo ubojito oružje – torpedo. Naziv MAS imao je tri značenja: Mottoscafo Armato Siluranti (motorni čamac naoružan torpedima) Mottoscafo Armato SVAN (naoružani čamac firme SVAN) i Mottoscafo Anti –Somergibili (motorni čamac za lov na podmornice).
Za MAS bi se moglo reći da je bio "buha koja pobjeđuje diva". Bio je to torpedni čamac koji je pobrao veliku slavu u 1. svjetskom ratu. Može se također ustvrditi da su Talijani bili među prvima koji su razvili takav tip brzog torpednog čamca. Prvenstvena namjena bila mu je djelovanje u sjevernom Jadranu u slivu rijeke Po i patroliranje kanalima venecijanske Lagune.
S obzirom na svoja maritimna svojstva mogao je djelovati i na otvorenom moru i po nepovoljnim vremenskim uvjetima u slučaju približavanja većih protivničkih jedinica.