Londonci, londoneri, Londončani... Volim londonere (što ću, nisam se u stanju oduprijeti slatkim porocima), nemam ništa protiv ni Londončana (pogotovo ako su u she verziji), ali ovaj ću napis ipak posvetiti tehnici, premda mi nikad nije bila jača strana. Čudni su puti Gospodnji... Razlog? Na djelu je Riječanima danas već pomalo egzotična tehnika, što me i potaknulo da je stavim pod istraživačko povećalo, a na ovdašnjim se ulicama mogla vidjeti davnih pedesetih godina. Originalni londonci, vozila javnoga gradskog prometa kao izašla iz britanske humorističke serije U autobusu, emitirane u nas početkom sedamdesetih? Da, upravo oni.
Malo je onih koji se tih autobusa sjećaju, još manje onih koji su se njima vozili riječkim ulicama. Već sama pomisao na prizor u kojem slikoviti londonski autobusi promiču riječkim ulicama donosi pred današnje oči nešto pomalo nadrealno, kao da je na djelu osobna fantazija žestoko posvađana s ovdašnjom stvarnošću. Ipak, ne bi trebalo biti tako: glasoviti londonci Rijekom doista promicahu, i to u redovnoj, svakodnevnoj vožnji, a Riječani su se njihovim uslugama rado koristili, uglavnom zbog praktičnih razloga, dijelom moguće i zbog u njihov život neočekivano pristigle british egzotike, koju je valjalo iskusiti, pa makar i u mediteranskim okolnostima. Možda na Kvarneru uistinu nemamo adekvatnu, britansku maglu, stvorenu za omatanje tamošnjih double-deckera u debeli pamuk, što im vožnju čini uzbudljivijom, i onima unutra i onima vani. Ali, nije valjda svako zlo u takvu neimanju magle? Dapače...
.....