Krajem godine 2015. obilježio je mješoviti pjevački zbor Jeka Primorja značajan jubilej: 70 godina zbornog pjevanja u Sušaku i 45. godišnjicu od osnutka.
Budući da su Jeku stvorila tri pjevačka zbora pod vodstvom Dušana Prašelja, poželjno je o tim zborovima nešto i reći; bili su to pjevački zborovi Jedinstvo, Mladost i Zbor Glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov.
Ovom zgodom iznijet ću sjećanja na vežičku Mladost.
Vežička Mladost kanta!
Svoje umirovljeničke dane provodim u kući na čijem pročelju je spomen-ploča Ivanu Matetiću Ronjgovu, koji je upravo tu stanovao, (a zanimljivo je da je kuća u Ulici Matka Brajše Rašana, također barda istarskog pjevanja i narodnjaka). U toj, dakle, „glazbenoj kući“ u noćnim satima razmišljam o svojoj mladosti, ali i vežičkom Omladinskom pjevačkom zboru Mladost, koji je osnovao moj otac Marijan Prašelj, po zanimanju stolar, ali glazbenik-amater koji je svirao violinu i gradio žičane instrumente.
Kao sinovi glazbenika-amatera i moj brat i ja zdušno smo bili uključeni u očeve snove, želje i aktivnosti, pa smo sudjelovali i u osnivanju pjevačkog zbora Mladost, a ispunili smo očevu želju da i sami postanemo profesionalni glazbenici.
Brat Srećko, (Sušak, 1933. - Ilovik, 2008.), od milja zvan Feđa, postao je violončelist, a ja profesor glazbe, skladatelj i dirigent.
I dok smo kao profesionalni glazbenici zajednički surađivali samo godinu dana u ansamblu Zagrebački solisti, (Feđa kao violončelist, a ja kao čembalist), s ocem i vežičkom Mladosti, kao ljubitelji zbornoga pjevanja bili smo zajedno od osnutka (1945.) pa do očeve smrti 1968.
....