SUŠAČKA REVIJA broj 111/112

 


rodoslovlje

RODOSLOVNI CENTAR KASTAVŠTINE I LIBURNIJE

Edi Jurković

Koliko znamo o svojim precima? Znate li imena svojih nona i nonića, baka i djedova? Znate li gdje su rođeni vaši prabake i pradjedovi, kada su vam rođeni pranone i pranonići? Pitanja se mogu nizati unedogled, a odgovora će biti sve manje jer tek rijetki znaju svoje rodoslovlje. Što je najgore, nemaju više ni koga pitati jer su najstariji članovi obitelji koji su to možda i znali – preminuli. Pa ipak, da brojna rodoslovna stabla ne ostanu zauvijek izgubljena, od prosinca 2015. brine se Rodoslovni centar Kastavštine i Liburnije sa sjedištem u Matuljima.

O ovom jedinstvenom centru u široj regiji, a možda i u cijeloj Hrvatskoj, razgovarali smo s Marijom Puharić Harašlić, koja je u suradnji sa sestrom Desankom Puharić pokrenula ovaj impresivan projekt zahvaljujući kojem je do sada povezala 340.000 ljudi i njihovih 95.995 brakova. Do sada je objedinjena dostupna arhivska građa, prvenstveno Kastavštine i Liburnije, ali i šireg zapadnog riječkog prstena od 1590. godine! Za neke je obitelji pronašla pretke i do trinaest generacija unatrag, pa je, primjerice, za autora ovog teksta utvrđeno da je potomak Simona (Šimuna) Jurkovića (1651.-1741.) rođenog u Opatiji.

„Ako se pitamo koliko znamo o svojim precima, odgovor će biti ‒ iznenađujuće malo. Tempo života i prilike u kojima odrastamo daleko su od nekadašnjeg patrijarhalnog odgoja i života kada su u obiteljima živjele po tri generacije, svi su bili na okupu, a stariji su svoje spoznaje o precima prenosili na potomke. U našoj obitelji nikada se nije govorilo o precima. Naprosto njih više nije bilo. Jednog dana sam stoga ocu postavila pitanje: „Tata, kako ti se j' zvala nona?“ Uslijedio je odgovor „nona“ i tako tri puta. Osam dana iza toga nas je napustio. Ta sitna iskra je u meni rasplamsala plamen“ – prisjeća se Marija Puharić Harašlić, koja dodaje da je ubrzo potom i sama krenula s rodoslovnim istraživanjem za svoju obitelj.

Bilo je to 1998. godine, a danas zahvaljujući istraživanjima obitelj Puharić može pratiti obiteljske veze sve do 16. stoljeća. Prema najstarijim knjigama krštenih i vjenčanih Martinus i Ursula Puharich iz Veprinca dobili su troje djece, među kojima je bio i Joannes Puharich rođen 26. veljače 1605. u Rijeci. Taj Joannes oženjen je 1. veljače 1632. u riječkoj crkvi sv. Vida s Catharinom Cucich (kćer Catharine i Gasparusa Cucicha), nakon čega su dobili petero djece, a rodoslovno stablo Puharića može se dalje u kontinuitetu pratiti do današnjih dana.

„Jednom sam čula i zapisala divnu kinesku poslovicu: 'Nema nijednog stvorenja koje nije u rodu s tobom'. Nakon mojih višegodišnjih genealoških istraživanja to mi se sve više potvrđuje“ – govori nam Marija Puharić Harašlić koja se genealogijom bavi već 22 godine, a intenzivno od 2008. kada je otišla u mirovinu.

„S genealogijom sam se počela družiti 1998. godine tako što sam krenula s rodoslovnim istraživanjem za moju obitelj. Znala sam jedino naš stari kućni broj i županiju Perenići. Trebalo je prije svega dosta pročitati iz povijesti Kastavštine i Liburnije, trebalo je upoznati i metodologiju samog istraživanja. Gdje tražiti, što tražiti? Kako se koristiti matičnim knjigama, Stališima duša? Tu sam bila uglavnom samouka, na promašajima sam učila“ – nastavlja osnivačica Rodoslovnog centra.

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana