SUŠAČKA REVIJA broj 42/43

 


more

JOSEF RESSEL

Nadja Mifka Profozić

"Kad u topla ljetna predvečerja mnoštvo filmofila krene put Motovuna, malo tko među njima zapitat će se zbog čega je zaštitnim znakom sad već kultnog motovunskog filmskog festivala postao upravo propeler, propela, ili brodski vijak – književnim jezikom rečeno.

Josef Ressel pripada malobrojnom krugu onih čiji se pronalazački duh očitovao u tako brojnim i najrazličitijim područjima ljudskog djelovanja. Osim izuma brodskog propelera, godine 1826. dobio je i patent za valjaonicu vrućeg željeza te proizvodnju željeznih rebara. Godine 1828. bavi se metodama proizvodnje boja iz biljaka, a 1852. vrhovima vojnog zapovjedništva predlaže načine konzerviranja kože i obuće. Godine 1831. konstruirao je napravu za ishlapljivanje vode u proizvodnji soli uz manji potrošak topline, 1829. godine dobiva »privilegij« za proizvodnju kugličnih i valjkastih ležajeva. Pronalazi optički telegraf s tablicama znakova i brojeva; predlaže korištenje pneumatske naprave za vađenje ugljena i rudača (1850.) te uspostavljanje pneumatskog prijenosa pošte između Trsta i Beča, tj. na udaljenosti od 568,95 km, s time da se cijev ugradi u zemlju i tako omogući siguran transport pošte. Nadalje, Ressel predlaže korištenje vjetra za pogon pilana (s više tipova kružnih pila), za pogon mlinova i crpki za vodu za isušivanje mokrog tla, konstruira novi tip pluga i predlaže načine za konzerviranje hrane, mesa i brašna, te korištenje vakuuma u proizvodnji šećera...
Osim toga, u raspravi od 20 stranica koju je 1848. objavio u Trstu pod naslovom »Financijski plan za rješenje nacionalnog duga i za zapošljavanje radnika« zapravo je dao dugoročni gospodarski program, gdje predlaže: likvidaciju državnih dugova, besplatnu uporabu prirodnih sila kao zamjenu za parne strojeve, povećanje željezničke i cestovne mreže, povećanje broja parobroda, gradnju vodovoda za navodnjavanje, naseljavanje nenaseljenih područja, osiguravanje žitnih rezervi, osnivanje velikih tvornica, osiguravanje vlasničkih nekretnina od požara i voda, a stoke od zaraznih bolesti, osnivanje štedionica, osnivanje ubožnica, stipendiranje školovanja nadarene omladine, itd. itd....

          
         Ljubav s Jakominom Orebić

    Kad je Carska i kraljevska ilirska administracija državnih dobara u Trstu 1819. raspisala natječaj za šumarskog pristava u Provincijskoj upravi državnih posjeda u Primorju, sa sjedištem u Trstu, Ressel se prijavio i dobio to mjesto. Nakon poraza Napoleona u bici kod Leipziga i Bečkog kongresa 1815. godine Provincijska uprava djelovala je na području Carskog namjesništva u Trstu, koje je pokrivalo napoleonsku pokrajinu Istru, Slovensko primorje, Goricu i Gradišku. U središnjici Ressel je radio od 1821. do 1835., a 1835. godine premješten je u Motovun za upravitelja državnih šuma u Istri i na toj dužnosti ostao je do ljeta 1838. godine.
U Motovunu se Ressel 1821. oženio Jakominom Orebić, ljepoticom iz ugledne plemićke obitelji koja se, iako porijeklom iz Dubrovnika, duboko ukorijenila u Bakru tijekom 17. i 18. stoljeća, te dala niz pomorskih kapetana i municipalnih činovnika, a u bakarskoj crkvi Majke Božje imala i obiteljsku grobnicu. Stoga se i danas u bakarskom Gradskom muzeju čuva slika Jakomine i Josipa Ressela, uz bilješku o njihovoj povezanosti s Primorjem i Bakrom.


Kuća obitelj Orebić u Bakru

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana