SUŠAČKA REVIJA broj 44 razmišljanja ŠTO ZNAMO I ŠTO HOĆEMO? Jakov KarmelićPrilog raspravi o riječkoj industrijskoj baštini Zanimanje stručnjaka i građana za riječku industrijsku baštinu iz dana u dan sve je veće. Napisani su brojni tekstovi, održani odlični okrugli stolovi i konferencije o uspješnosti riječkog gospodarstva tijekom 18. i 19. stoljeća, donijete su i vrijedne mjere za očuvanje i revitalizaciju industrijskih prostora. Najmanje su, čini se, obrađeni tadašnji ekonomski aspekti poslovanja. Dojam je da su više analizirane posljedice – industrijski objekti, a manje uzroci nastajanja tih velebnih zdanja. Međutim, u riječkoj industrijskoj baštini pored (napuštenih) tvorničkih hala koje postaju kulturna vrijednost važno je istražiti i gospodarsku politiku koja je doprinijela da se grade tvornice i da desetljećima uspješno posluju na regionalnom, a neke i na svjetskom tržištu. Kada s ponosom ističemo i nabrajamo brojne tvornice u Rijeci koje su zapošljavale velik broj radnika, imale odlične proizvodne programe i uspješno poslovale kroz niz desetljeća, pitamo se tko su bili investitori, vlasnici i rukovoditelji tvornica? Da li je to bio domaći kapital, ljudi iz našeg kraja...? Ako su to bili poduzetnici iz svijeta, zašto su odabrali baš Rijeku za sjedište svojih kompanija, kao mjesto gdje će oplođivati svoj novac i gdje će raditi i živjeti? Kakve su uvjete za rad imali, jesu li imali transparentan porezni sustav, riješenu prometnu infrastrukturu, efikasno pravosuđe, makroekonomsku stabilnost...? I možda najvažnije pitanje, možemo li nešto od tog pozitivnog povijesnog iskustva primijeniti i danas? Površna analiza riječkog gospodarstva kroz gotovo dvije stotine godina ukazuje nam da su sve velike kompanije u Rijeci nakon 1719. godine nastale na temeljima državnih poticajnih mjera koje su osiguravale dugoročne privilegije, subvencije i oslobođenje od plaćanja poreza, te time privlačile ambiciozne investitore i poduzetnike iz zapadnoeuropskih država koji su, u pravilu, osim novaca donosili znanje i nove tehnologije. Rijeka, koja je uz Trst, odabrana kao strateški punkt, na najbolji je način iskoristila institut slobodne zone, te bila magnet za poduzetnike iz svijeta koji su znanjem i kapitalom podizali tvornice (direktna strana ulaganja!) Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
ŠTO ZNAMO I ŠTO HOĆEMO?
Jakov Karmelić
Prilog raspravi o riječkoj industrijskoj baštini
Zanimanje stručnjaka i građana za riječku industrijsku baštinu iz dana u dan sve je veće. Napisani su brojni tekstovi, održani odlični okrugli stolovi i konferencije o uspješnosti riječkog gospodarstva tijekom 18. i 19. stoljeća, donijete su i vrijedne mjere za očuvanje i revitalizaciju industrijskih prostora. Najmanje su, čini se, obrađeni tadašnji ekonomski aspekti poslovanja. Dojam je da su više analizirane posljedice – industrijski objekti, a manje uzroci nastajanja tih velebnih zdanja. Međutim, u riječkoj industrijskoj baštini pored (napuštenih) tvorničkih hala koje postaju kulturna vrijednost važno je istražiti i gospodarsku politiku koja je doprinijela da se grade tvornice i da desetljećima uspješno posluju na regionalnom, a neke i na svjetskom tržištu. Kada s ponosom ističemo i nabrajamo brojne tvornice u Rijeci koje su zapošljavale velik broj radnika, imale odlične proizvodne programe i uspješno poslovale kroz niz desetljeća, pitamo se tko su bili investitori, vlasnici i rukovoditelji tvornica? Da li je to bio domaći kapital, ljudi iz našeg kraja...? Ako su to bili poduzetnici iz svijeta, zašto su odabrali baš Rijeku za sjedište svojih kompanija, kao mjesto gdje će oplođivati svoj novac i gdje će raditi i živjeti? Kakve su uvjete za rad imali, jesu li imali transparentan porezni sustav, riješenu prometnu infrastrukturu, efikasno pravosuđe, makroekonomsku stabilnost...? I možda najvažnije pitanje, možemo li nešto od tog pozitivnog povijesnog iskustva primijeniti i danas? Površna analiza riječkog gospodarstva kroz gotovo dvije stotine godina ukazuje nam da su sve velike kompanije u Rijeci nakon 1719. godine nastale na temeljima državnih poticajnih mjera koje su osiguravale dugoročne privilegije, subvencije i oslobođenje od plaćanja poreza, te time privlačile ambiciozne investitore i poduzetnike iz zapadnoeuropskih država koji su, u pravilu, osim novaca donosili znanje i nove tehnologije. Rijeka, koja je uz Trst, odabrana kao strateški punkt, na najbolji je način iskoristila institut slobodne zone, te bila magnet za poduzetnike iz svijeta koji su znanjem i kapitalom podizali tvornice (direktna strana ulaganja!)
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.