U prvom ciklusu riječ je o merkantilističkom sadržaju s kojim Bečki dvor tretirajući Rijeku kao "corpus separatum" stvara jedno od uporišta svoje pomorske trgovine (drugo je Trst), odnosno uvoza i izvoza, te manufakture. Cijeli ekonomski korpus snažno je poduprt najznačajnijim gospodarskim projektom Bečkog dvora, a to je TRŠĆANSKO-RIJEČKA PRIVILEGIRANA KOMPANIJA, s glavnim područjem djelatnosti u Rijeci, koja posluje od 1750. - 1828. godine. Kompanija u vlasničkoj formi dioničkog društva razvija čitav koncern poduzeća i poslova; najveće je poduzeće u Austrijskom Carstvu, jedno od najvećih u Europi i poznato je u svijetu.
U drugom razvojnom ciklusu, kao dominantan za razvoj, uključuje se industrijski selekcionirani korpus. Korištenjem tada novih energija (para,nafta,elektrika) snažno obogaćuje proizvodnu strukturu Rijeke: rafinerija nafte, brodogradilište (proizvodnoi remontno), tvornica papira (prije manufaktura); industrijalizira se pomorski, lučki, željeznički transport; razvija se specijalizacija trgovine vezane za potrebe industrije i urbanog središta, bankarstvo te poslovni i rekreativni turizam. S time Rijeka postaje emporij - velika svjetska luka, tržište s vlastitim proizvodima i pomorska prometnica koja je sa svijetom povezana po onome što stvara, a ne po onome što troši.
Uspješnost državno-interventnog usađivanja ekonomskog i industrijskog korpusa Rijeke u prvom i drugom razvojnom ciklusu postigla je istovremeno i selektivnost ljudskog resursa. Posebno tehničkog i poslovnog poduzetničkog kadra ("bijeli ovratnici"), s kojim neizostavno dolazi i specijalistički majstorski i zanatski kadar ("plavi ovratnici"). U prvom razvojnom ciklusu dolazak stranaca u Austriju kao i odabir boravka u Rijeci uvjetovanje poznavanjem vještina pomorskog i trgovačkog poslovanja, obrta, umjetničkog stvaranja, vojnih vještina, posjedovanja kapitala. Taj se dolazak čak i stimulira zajamčenom carskom zaštitom poslova trgovačke i vojno-sigurnosne prirode, carinskim preferencijama u robnom prometu, zaštitom od razbojništva po cestama, povlasticom u školovanju, dozvolama prava osnivanja vjerskih općina nedominantnih konfesija i gradnje njihovih vjerskih svetišta.
U drugom razvojnom ciklusu s industrijskim pečatom još je naglašeniji pri dolasku stranaca u Rijeku kompleks stručnog znanja (obrazovanje, iskustvo, vještina) s izrazitom sposobnošću poduzetničkih imaginacija i inovacija. Dolazili su, dakle, ljudi koji su se znali svojim radom i znanjem održati i razvijati. Jer i "najekonomičnije korištenje čovjeka kao čimbenika proizvodnje je rasipništvo, ako se on time ne razvija" zapisao je Alfred Marshall - bard ekonomske znanosti u svojoj knjizi "Načela ekonomike" još 1890. godine u Engleskoj.
Još prije 250 godina postavljena je razvojna determinanta Rijeke kao svjetski poznate luke.
Snaga ekonomskog korpusa Rijeke, dakle, u obarazvojna uspona (ciklusa) uz materijalni uključuje i njenu internacionalizaciju prema nacionalnom sastavu njenih stanovnika - poslovnih ljudi i građana; prema načinu korištenja kapitala (dioničarstvo, služeni proizvodni sustav poduzeća) te kulturi običaja i navika jedne otvorene gradske sredine. Rijeka je tako u oba razvojna cilusa selektivnošću djelatnosti materijalne proizvodnje stvorila objektivnu mjeru svoje vrijednosti i uspješnosti. Po toj mjeri Rijeka može i u idućim razdobljima objektivno mjeriti svoje mogućnosti i svoje napore u ostvarenju razvojnih zadataka. Istovremeno Rijeka je svoju posebnost individualizirala i postala netko i nešto u partnerskim odnosima.
Zbog toga je treći razvoji ciklus Rijeke(1950.-1990. godine) bio snažno determiniran. U procjepu kalvarije poraća - porušene tvornice, prometnice, poslovne i stambene zgrade, a posebno promjene državno - teritorijalnog prostora i političkog ustroja, premjestile su problematiku razvojnog materijalnog osposobljavanja jednog emporija iz relacije uvoz-izvoz na sasvim osobne ljudske relacije dolazak-odlazak. Ipak "lomeći valove" prevladale su ideje ljudi željnih mira i rada. Dolazak ljudi u Rijeku pospješen je i stanovitom "neodoljivom privlačnošću" koju osjećaju ljudi željni južnog mora - Mediterana te otvorenih i tolerantnih urbanih sredina. Obnavljajući i ugrađujući novine u industrijski korpus osposobila se i razvojno usmjerila i Rijeka i njeno gravitacijsko područje. U trećem razvojnom ciklusu riječka se ukupna prizvodna struktura dobara i usluga, ili rečeno ekonomskim rječnikom PONUDA ROBA, obogaćuje. I to proizvodima kemijske, metaloprerađivačke, brodograđevne industrije i građevinarstva. Jačanjem brodarstva, modernizacijom cestovnih i željezničkih prometnica (elektrifikacija) te izgradnjom aerodroma na Krku kompletira se transport, šire se i specijaliziraju ostale uslužne djelatnosti − trgovina, bankarstvo i turističke aktivnosti.
Ali što je s politikom koja je od prvih razvojnih uspona Rijeke bitni čimbenik ekonomskog korpusa Rijeke?
Preuzimajući objektivno zadatu razvojnu determiniranost industrijskog ekonomskog korpusa te državno centralističko planiranje austrijske i austrougarske gospodarske politike, Rijeku se u trećem razvojnom ciklusu tretira najvećom (najznačajnijom) lukom Federacije. U toj "njezi" Rijeka relativno brzo afirmira višeslojne dimenzije svoje specifičnosti. Za ilustraciju: ukupni proizvodni rezultat Rijeke i njenog užeg gravitacijskog područja u stadiju razvojne zrelosti trećeg ciklusa mjeren vrijednošću društvenog proizvoda, dostiže udio izvoza do 70%. Povoljni joj "vjetar u leđa" dolazi s decentralizacijom, posebno visokoobrazovnog sustava Hrvatske, pa se 1955. godine osniva Medicinski, 1960. godine Tehnički, 1961. godine Ekonomski, 1963. godine Fakultet industrijske pedagogije, a 1973. godine Sveučilište u Rijeci. Ono, integrirajući sve postojeće visoke i više školske institucije riječkog i istarskog područja te osnivanjem novih fakulteta prema potrebama privrede i društva (Hotelijerski, Pravni, Građevinarski, Pomorski) postaje ključna, vlastita reprodukcijska i inovacijska znanstveno - istraživačka i nastavna osnova industrijsko - ekonomskog korpusa Rijeke. Odnosno ekonomskim rječnikom − Sveučilište je postalo poduzeće za proizvodnju znanja.
Ukratko, i u trećem razvojnom ciklusu Rijeka je "udruženim nagama" kreativnosti iz prošlosti aklutalizirala svoj treći razvojni uspon, ostvarila osuvremenjenu verziju još pred dva i pol stoljeća postavljene višeslojne razvojne determinante. Ta determinanta označuje Rijeku kao svjetski poznatu luku s vlastitim proizvodima sekundarnog i tercijarnog sektora proizvodnje, koja s multinacionalnošću, multikulturalnoću i multikonfesionalnošću ostvaruje ne samo svoj tolerantni urbanintet već u svoj razvitak (stupanj razvoja) uvlači "kulturnu efikasnost" kao značajan element ukupne poduzetničke efikasnosti. S time je Rijeka i u trećem svom razvojnom usponu pripremila solidnu osnovu za naredne etape svog razvoja, odnosno materijalnog i duhovnog osuvremenjivanja.
| 
250 godina Rijeka je promijenila sedam režima. Uvijek je bila privlačna zbog svojih resursa, ali niti jedan režim nije razumio njenu osobnost.
|
I sve to usprkos činjenici da je u vremenskom razdoblju tih 250 godina Rijeka promijenila sedam državno - pravnih režima pod kojima je živjela ili živi. Znači, uvijek dovoljno privlačna zbog prirodnih, materijalnih i ljudskih resursa, ali s poteškoćama u razumijevanju njenog individualiteta, osobnosti. Tako je Rijeka na neki način predstavljala "ispit zrelosti" za svaki državni režim kojem je pripadala ili pripada.
O UMIROVLJENJU RijEKE NA HRVATSKI NAČIN (a la croata)1990. – 2000.
Ako se poštuju činjenice predmirovinskog i mirovinskog stanja Rijeke, tada se umirovljenje može shvaćati kao forma s kojom država svoju ekonomski "živu" aktivu prebacuje u pasivu. Što više, na toj se prijelaznoj granici AKTIVA - PASIVA razvilo u nas jedno vrlo pokretljivo razmeđe gdje se stvorila merkantilistička praksa trgovanja, zapravo cjenkanja s godinama radnog staža – dokupi, otkupi, otpremnine, zbrinjavanja tzv. viška radne snage. Tako je izvan ekonomskog korištenja ostalo praktično iskustvo ljudi u mnogim ključnim privrednim institucijama (poduzećima) Rijeke. Kolikom se brzinom ta aktivna masa obrazovanih, iskusnih i vještih ljudi smanjivala, tolikom se brzinom na strani pasive povećalo "socijalno parkiralište" ubrzano punjeno i s nezaposlenicima. Veličina socijalnog parkirališta u nas kontinuirano osporava narodnu mudrost da "od viška glava ne boli". Boli, boli!!!, i to sva tri aktera gospodarske politike. I državu, i poduzeće i pojedinca, ali na različiti način. Pojedinac nema opcije, jer ako nema dovoljno sredstava za život mirovinom, tada prelazi na karitativnu skrb, tj. ovisi od milosrđa. Poduzeće kao jedina privredna institucija društva nema opcije jer ne može uopće postojati i funkcionirati ako nema točno deklarirani tržišni proizvod s kojim može kroz međunarodnu podjelu rada ući u orbitu svjetskog tržišta – ili kao dio proizvodno - privrednog lanca ili s finalnim proizvodom.
Rijeci je dobro dolazila svaka decentralizacija pa tako i decentralizacija visokoobrazovnog sustava Hrvatske, koja je
omogućila osnivanje riječkih fakulteta. Na fotografiji Pomorski fakultet u Rijeci.
Međutim, gospodarska aktivnost države pred novim je opcijama. Država, naime, kao predstavnik općeg interesa društva i integriteta nekog nacionalnog ili političkog teritorija ne može više ni iznutra ni izvana kontrolirati kako se kroz mikroekonomsku strukturu realiziraju, primjerice, razne ekonomske, financijske, informatizacijske, komunikacijske integracije u različitim aktivnostima ljudi. Polidimenzionalnost i polivalentnost tih integrativnih procesa prevladava "državnu snagu" jer je ona istovremeno prevelika i premala. "Prevelika" i ekonomski neracionalna (troškovno bremenita) da se upušta u kontroliranje mnogobrojnih i kompliciranih procesa koji se razvijaju lokalno, među gradovima, među regijama, a istovremeno "premala" da zatvorenošću vlastitog teritorija izdrži dinamičan hod integrativnih procesa, ne samo interkontinentalnog već i planetarnog prostora. Zbog toga odnosi između makro i mikrogospodarske politike postaju vrlo osjetljivi na razvoj jednog društva, odnosno zajednice. Naime, dinamiku društva nosi njegova mikroekonomska struktura, pa se suglasno tome može smatrati poželjnom takva makrogospodarska politika države koja ne ometa razvoj.
Fotografije: Dražen Šokčević
Riječko sveučilište postalo je, ekonomskim rječnikom rečeno, poduzeće za proizvodnju znanja. Na fotografiji Pravni fakultet u Rijeci.