SUŠAČKA REVIJA broj 81

 


pismo iz japana

RIJEČANIN U JAPANU

Nikola Pavešić

Kada se zapitate koja je najudaljenija zemlja, zasigurno pomislite Japan. Geografski ste možda u krivu, ali ako uzimate u obzir kulturološku komponentu, vjerovatno ste u pravu.

Kakav je Japan, kakav je Tokio i kakve su to veze koje vežu Rijeku, Sušak, Kvarner i druga nama srcu prirasla mjesta s dalekim i jedinstvenim Japanom? Započnimo s japanskim glavnim gradom Tokio – najvećim gradom na svijetu. Dvadeset i trideset miljuna ljudi, plus još desetak milijuna koji svakodnevno gravitiraju glavnom gradu govore za sebe. U tom pogledu na Tokio su direktno vezani gradovi poput Saitame, Yokohame, Chibe i Kawasakija. Ovaj potonji vam zasigurno zvuči poznato – ako ništa, onda zbog marke brzih i snažnih japanskih motora koji nose isto ime. A možda se i prisjetite iz nekog razreda osnovne škole ili omanjeg članka u novinama koji spominje sestrinstvo ili prijateljstvo između Kawasakija i Rijeke. Tko nije sjedio ili čekao nekoga kraj popularne fontane na Jelačić – placu, na početku Garibaldijeve, odnosno A. Starčevića, dar grada Kawasakija? Možda je netko primijetio japanski lampion istog darivatelja u parkiću na Plumbumu?

Rijeka je prvi grad prijatelj Kawasakija, od sada već davne 1977., a sličnosti su mnoge. Iako je Kawasaki podosta veći od Rijeke i broji skoro dva milijuna ljudi, oba su grada važna lučka i industrijska središta. Rijeka je barem to bila, dok u Kawasakiju još djeluju mnoge velike tvornice od kojih je možda najistaknutija svjetski poznata kompanija Fujitsu, čije je sjedište u ovom gradu južno od Tokija. Taj isti grad Kawasaki je od Tokija odvojen rijekom imena Tama – svaka sličnost s našom Rječinom koja dijeli Sušak i Rijeku slučajna je; a možda i nije. U konačnici i geografsko porijeklo imena dvaju dalekih gradova donekle se podudara – ime Kawasaki sastavljeno je od dva japanska znaka –  Kawa, odnosno rijeka (poput našeg grada) i – Saki, odnosno omaleni poluotok. Pošto sam nakon dolaska u Japan i sam živio šest mjeseci u Kawasakiju, mislim da sam zasigurno jedan od rijetkih ljudi koji su živjeli u ta dva prijateljska grada. Jednom prilikom, dok sam išao po karticu zdrastvenog osiguranja u urede gradske uprave (proces koji usput rečeno traje petnaestak minuta), naišao sam i na vitrinu nešto starijih slika i simbola grada Rijeke.

U sklopu raznih suradnji između naše dvije zemlje, napomenimo još da se i trenutno se u Rijeci, u Osnovnoj školi Vežica, priprema i autentični japanski vrt, a nadajmo se da će se suradnja gradova, udruga i ustanova iz ova dva grada i dvije zemlje nastaviti u budućnosti.

 

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana