Na nedavno završenim Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru vaterpolo reprezentacija Hrvatske osvojila je srebrnu medalju i tako još jednom pokazala da u tome sportu spadamo u sam svjetski vrh. U kolovozu dok su se naši igrači borili za olimpijsku medalju, navršilo se 110 godina od rođenja čovjeka koji je postavio temelje vaterpolskog sporta u Hrvatskoj. Naime, ako se za nekog pojedinca sa našeg prostora može danas sa sigurnošću tvrditi da je posebno zaslužan za razvoj plivanja i vaterpola, onda je to svakako Rudi Reš. U svibnju se navršilo i 45 godina od njegove smrti, pa su te dvije obljetnice odličan povod da predstavimo život i djelo jednog od najzaslužnijih ličnosti iz povijesti sušačkog sporta. Ujedno je to prilika da se podsjetimo i na članove obitelji Reš koja je na više područja dala značajan doprinos Gradu Sušaku.
Rudolf - Rudi rođen je na Sušaku 15. kolovoza 1896. kao najmlađe dijete obitelji čije se prezime izvorno pisalo Resch a nakon I. svjetskog rata u Kraljevini SHS/Jugoslaviji slavenizirano je u Reš. Rudijev otac Karlo (Dragutin) Resch bio je po nacionalnosti Austrijanac, rođen negdje na području tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, a majka Antonija Zupančič bila je Slovenka rodom iz mjesta Mokronog kod Novog Mesta. Obitelj Reš imala je ukupno sedmero djece: najstarijeg Ludviga, zatim Klotildu (udanu Zagorac), Heinricha - Hinka, Josipa, Juliusa, Mariju (udanu Mazurka) i najmlađeg Rudolfa.
Od članova obitelji Reš uz Rudija svakako je za povijest najznačajniji njegov brat Hinko (1890. - 1945.), inženjerijski časnik kojeg mnogi s pravom smatraju sušačkim Schindlerom. Za vrijeme II. svj. rata, od 1943. do 1945., kao domobranski pukovnik i voditelj hrvatskog ureda spasio je oko 6.000 ljudi od smrti i progona. Nažalost, Hinko je ubijen u svojoj vili, ubile su ga ustaše prilikom svog povlačenja zajedno s njemačkom vojskom, samo jedan dan prije ulaska partizana na Sušak 20. travnja 1945. S obzirom da je pukovnik Reš, koji se za vrijeme rata potpisivao kao Resch da bi lakše urgirao kod Nijemaca, bio dio poražene vojske, njegov doprinos je nakon rata prešućen i utonuo je u zaborav. Sve do prije dvadesetak godina kada je tadašnji novinar Novog lista Dragan Ogurlić uz pomoć još živuće Hinkove kćerke Zorice Vranković i osobne tajnice Melanije Rainer predstavio detaljno njegov životni put.
...