Krajem kolovoza i početkom rujna 1973. godine Sušačani i Riječani dio su europske glazbene obitelji kao sudionici IX. međunarodnog festivala europskih zborova u Barceloni. Međunarodnu konkurenciju čini brojno društvo: 45 pjevačkih zborova iz 14 zemalja, što znači više od 2000 pjevača amatera. Uz festival Europa cantat, u njemačkom gradu Passau, ovo je tada bio najznačajniji međunarodni festival zborske glazbe. Sudionici toga festivala bili su i članovi mješovitog pjevačkog zbora Jeka Primorja iz Rijeke.
Nastupili su: 1. rujna na trgu Piazza del poeta Zorrilla, a koncertu je bio nazočan i gradonačelnik Barcelone. To je, prema riječima Davora Rotara, dugogodišnjeg basa Jeke Primorja, bio izuzetak, da bi ih gradonačelnik Barcelone te večeri pozvao i u svoju konobu na kušanje njegova vina (s dodatkom klapske pjesme).
Sljedećega dana Jeka je nastupila na zajedničkom koncertu u palači Montjuich, za 8000 posjetitelja, a uvečer u predgrađu Cornella de Llobregat. Pokazali su se kao skladan glazbeni kolektiv demonstrirajući ljubav prema glazbi i zadovoljstvo ovom neuobičajenom avanturom uz profesionalno i sigurno vođenje Mo. Dušana Prašelja. Taj jedinstveni doživljaj nije pokvarila ni činjenica da su se članovi prije povratka u domovinu morali cijepiti protiv kolere (kolera je u tom periodu izbila u nekim europskim gradovima: Napulju, Marseillesu i dr.) i da se zbog toga plan putovanja morao mijenjati, odnosno putovati 36 sati bez noćenja. Otežavajuća okolnost bile su visoke temperature praćene obilnom vlagom – ali doživljaj pravoga Mediterana uz bogati noćni život na otvorenom, bilo je iskustvo za sva vremena.
Tradicija amaterskog zbornog pjevanja na Sušaku i Rijeci konačno je tako dosegnula solidan glazbeni status i na međunarodnoj sceni.
Lipa mladost sadržajnih sedamdesetih
Riječki mješoviti pjevački zbor Jeka Primorja, osnovan je u siječnju dvije godine ranije - 1971. - spajanjem triju zborova: RKUD-a Jedinstvo, KUD-a Mladost te Pjevačkog zbora Ivan Matetić Ronjgov i odmah je počeo ambiciozno. Ime je namjerno asociralo na ime mješovitog pjevačkog zbora Jeka s Jadrana, koji je u Sušaku djelovao između dva svjetska rata.
Nakon dvije godine intenzivnog rada na glazbenom repertoaru , što je Jeka Primorja prikazala na cjelovečernjem koncertu u atriju Pomorskog i povijesnog muzeja u lipnju 1972. izvedbama djela Lukačića, Gallusa, Mokranjca, crnačkih duhovnih skladbi, zborova iz popularnih musicala, uz originalni dodatak- autorsku skladbu Katty D. Prašelja, na tekst Z. Kompanjeta, ovaj je domaći glazbeni sastav bio spreman za veća i jača natjecanja.
Nagli uspon Jeke tada je na stranicama Novoga lista komentirao i dugogodišnji član i predsjednik Zbora Adolf Krbavac pripisavši ga: …zanosu i ljubavi članova pjevača za zborno muziciranje, vrsnom zborovođi Dušanu Prašelju koji ne žali truda ni vremena da bi od postojećeg ansambla stvorio vrstan zbor, odricanjima najvećeg broja pjevača da bi se postiglo ono za čim mnogi pjevački zborovi teže, a to su kvaliteta u izvođenju i što više dobrih nastupa.
U to je vrijeme - 1974. – Zbor imao brojne nastupe; od Festivala opere, baleta i simfonijske muzike u Opatiji, gdje su bili „pojačanje“ zboru riječke opere u izvedbama Verdijevih djela: oratorija Requiem te opere Aida preko koncerata na ljetnim festivalima u Krku i na Trsatu do nastupa u tvorničkim halama brodogradilišta 3. maj i Viktor Lenac, Vulkana, Metalografičkoga kombinata, Rafinerije nafte, bankama i dr. tzv. radnim kolektivima. Ukupno – gotovo 50 nastupa!
Mo Prašelj je svojim zanosom i znanjem uzdigao Jeku do zavidne visine, do europske razine zbornog muziciranja i zapravo je suvremenim i originalnim repertoarom dalekosežno planirao motivirati mlađu populaciju za ostanak i rad u Jeki Primorja.
Zbor je iste godine nastupio na VI. Festivalu pjevačkih zborova Hrvatske početkom listopada u Zadru, gdje je nastavio nastupati u godinama koje su slijedile. Milottijeve popularne pjesme koje su na festivalima Melodije Istre i Kvarnera osvajale slušatelje našle su se u efektnim zborskim obradama: Pod Lindarom, Istarski pir i Kameni grad. Dirigent D. Prašelj predstavio se kao skladatelj s impresivnom zvukovnom slikom Vapor plovi i neobičnom skladbom Mladost, pisanom za osebujnoga basa Juru Brkljačića. Ova originalna skladba ostala je dugo na repertoaru Jeke.
Na Jugoslovenskim horskim svečanostima u Nišu, početkom svibnja 1974., gdje je imao zapažen nastup, Zbor je nastupio u novom „ruhu“, skrojenom po ideji kostimografkinje Ružice Nenadović Sokolić, u bijelim košuljama sa širokim ukrasima na okovratnicima, koji su simbolizirali jedra, i plavim haljinama, koje su predstavljale plavu riječku boju vode i mora.
Iste godine početkom lipnja u Poreču se pokreće manifestacija Naš kanat je lip, susret zborova i KUD-ova, koja je postala tradicionalna. Jeka Primorja, naravno, svake godine sudjeluje.
Krajem lipnja Zbor održava koncert u atriju Pomorskog i povijesnog muzeja, a na programu su glazbena djela Gotovca, Cossetta, Missa criola Ramiresa, djela Matetića –Ronjgova i Prašelja, koji je tada predstavio nove skladbe na tekstove Drage Gervaisa- Briškula i Trešete ‒ te dalmatinske skladbe u obradi Dinka Fia. Ovako zanimljivim odabirom repertoara Zbor postaje zanimljiviji i mlađoj populaciji, pa tada broji gotovo stotinu članova.
Ne čudi stoga što je na 7. Festivalu pjevačkih zborova Hrvatske, u Zadru, u listopadu Jeka Primorja uz OKUD Joža Vlahović iz Zagreba izdvojena kao jedan od najboljih hrvatskih zborova.
Uspjesi na uglednim strukovnim smotrama donijeli su Zboru 1975. Nagradu Grada Rijeke.
Svih tih godina Zbor posebno njeguje istarsko-primorski melos, pa godine 1976. u povodu 30 godina Saveza kompozitora Jugoslavije dirigent Zbora Prašelj dobiva zlatnu spomen-medalju za zasluge i rad na propagiranju i afirmiranju jugoslavenskog muzičkog stvaralaštva.