Koja je to „tajna veza” između Poljuda i Kantride ispričao je za Sušačku reviju riječki Rabljanin Ljubo Španjol (90), nekadašnji uspješni gospodarstvenik i sportski djelatnik. Da podsjetimo, bio je predsjednik NK Rijeka od 1972. do 1979., odnosno u vrijeme kad je taj klub na Kantridi pobjeđivao i nogometne velikane poput Real Madrida (3:1). Istodobno je vrlo uspješno vodio i moćan građevinski koncern Adriagradnja, koji su činila 24 poduzeća.
Što to povezuje Kantridu i Poljud, osim činjenice da se oba stadiona izgrađena pored mora?
Ljubo Španjol snimljen u „njegovoj” Marčeljevoj Dragi |
Prekrasan stadion izgrađen na Poljudu trebao je krasiti Kantridu, ali Rijeka je odustala od organizacije Mediteranskih igara 1979., koje je Split bez mnogo dvoumljenja objeručke prihvatio. Krenimo redom ... Stadion na Kantridi je početkom sedamdesetih godina minulog stoljeća bio bez potrebne infrastrukture, stalno smo nešto popravljali, krpali i improvizirali. Recimo, za svaku utakmicu morali smo provlačiti „silne“ telefonske žice kako bi radijskim i televizijskim i novinskim izvjestiteljima omogućili normalan rad. Arhitekt Vjeko Antolović bio je uključen u rad na poboljšanju kvalitete infrastrukture na Kantridi, ali je i sam rekao da to krpanje više nema smisla. Zato smo 1976. godine u NK Rijeci počeli razmišljati o pravom nogometnom stadionu, bez atletske staze, kako bi dobili na prostoru. Odlučili smo da to bude natkriveno zdanje za 40.000 gledatelja, što danas sigurno izaziva poprilično čuđenje, ali u to vrijeme Rijeka je bila gospodarski moćan grad s 90.000 zaposlenih te 150.000 stanovnika, sa „svjetlom budućnošću“ u svakom pogledu. Brojni metaloprerađivački pogoni trebali su svakodnevno velik broj novih radnika, a grad je jurio prema broju od 200.000 stanovnika.
Zašto riječki vlastodršci nisu željeli MI 1979.?
Stadion je trebao imati oblik školjke otvorene prema moru, s pogledom na Cres, te nogometni teren položen u smjeru sjever – jug, umjesto postojećeg terena koji silom prilika, zbog skučenog prostora, leži u smjeru istok – zapad. Iz Belgije smo tada doveli u klub proslavljenog riječkog nogometaša Marijana Brnčića, koji je bio građevinske struke, sa ciljem da vodi projekt izgradnje nove Kantride. Vrhunski riječki arhitekt Boris Magaš, koji je projektirao, među ostalim, i hotelska naselja Haludovo na Krku te Solaris u Šibeniku, dobio je zadatak od koncerna Adriagradnja da u australskom gradu Sydneyu „snimi“ impresivnu zgradu Opere, izgrađenu od betonskih školjki, koja mu je trebala poslužiti kao nadahnuće za projektiranje nove Kantride.
Zgradu Opere u Sydneyu je projektirao danski arhitekt Jern Utzon 1956. godine, a svečano je otvorena sedam godina kasnije. Osnovni problem prilikom gradnje tog i danas začuđujuće lijepog zdanja bio je kako rasporediti težinu krova u obliku školjke. Prema anegdoti, projektant je do rješenja došao kad je skidajući koru s naranče shvatio da se školjka može dobiti izrezivanjem iz kugle. Opera leži na 580 stupova postavljenih 25 metara ispod površine mora, što je također bilo zanimljivo s obzirom da smo na Kantridi morali nasipati more kako bismo dobili potreban prostor iza stadiona.
Podizanje nove Kantride trebalo je biti realizirano u sklopu gradnje sportskih objekata za Mediteranske igre 1979. Godine. Međutim, tadašnja riječka vlast nije željela prihvatiti organizaciju MI 1979. zbog valjda samo njima znanih razloga. U Splitu su Igre objeručke prihvatili te ih maksimalno iskoristili u razvoju grada. Osim što je Split dobio mnoge nove sportske objekte i novu prometnu infrastrukturu, sportska borilišta dobilo je i sedam dalmatinskih gradova, od Zadra, Šibenika do Makarske. Tako je lijepa Magaševa školjka, uz određene promjene, umjesto na Kantridi, podignuta na Poljudu u Splitu.
...