Ove godine Rijeka je bila u prilici obilježiti 150. obljetnicu početka rada prve riječke moderne metaloprerađivačke tvornice, riječke tvornice torpeda. Riječani su ponosni na svoj Torpedo, pa su sve prateće manifestacije proslave popratili s velikom pažnjom; nažalost u svemu je tome više prevladavala nostalgija za prošlim vremenima nego ono što se s tom našom nekada slavnom tvornicom događa sada.
Obilježavanje 150 godišnjeg rada tvornice torpeda ukazalo je na najsuvremenije svjetske trendove u valorizaciji industrijskog naslijeđa. Riječke akcije bile su na tragu zbivanja u brojnim zemljama Europe i u Americi, gdje je također niz nekada poznatih tvornica prestao djelovati, te su danas samo objekti koji govore o industrijskoj kulturi svoga vremena, a ne živi gospodarski subjekti.
| 
Fabrica Torpedini 1899. godine
|
U Rijeci su brojne industrije te niz drugih tvrtki u zadnjih desetak godina prestale djelovati ili su drastično reducirale svoje aktivnosti. Nabrojimo samo neke: ljevaonica Vulkan, ljevaonica A. Mamić, tvornica agregata i elektromotora Rade Končar, Tvornica papira, Metalografički kombinat, tvornica Rikard Benčić, tvornica Torpedo, te još neki manji pogoni. I u nekim drugim gospodarskim granama (pomorskom prometu, trgovini, građevinarstvu, ugostiteljstvu) dogodile su se promjene, neke su se tvrtke smanjile ili promijenile svoju djelatnost, a neke su potpuno nestale, kao Croatia line (ex Jugolinija).
Gospodarstvo ima svoj život, tvrtke nastaju, one gospodarski djeluju i imaju svoj kraj. Njihov životni vijek ovisi od brojnih činilaca, mijenjaju se tehnologije, tržišta doživljavaju transformacije, politička i državna okruženja dobivaju nove forme, neke se tvrtke tome uspiju prilagoditi, a neke nestaju s gospodarske scene. Na njihovo mjesto dolaze nove tvrtke, i ciklus se ponavlja, dok traje svijeta i ima ljudi.
Nestanak gospodarskih subjekata, posebno industrijskih tvrtki, u posljednjih nekoliko decenija nije se dogodio samo u nas. U Europi i u Americi brojne su slavne tvrtke nestale, tvorničke hale napuštene, dimnjaci se ohladili, skladišta ispraznila, strojevi prestali raditi. U industrijski najrazvijenijim zemljama zatvaraju vrata najpoznatije tvornice, kao dio pogona Sulzer u Švicarskoj, željezare i koksare u Ruhru u Njemačkoj, tekstilna industrija sjeverne Italije. Niz takvih tvornica je gotovo nepregledan. U zemljama u tranziciji, kao što je i Hrvatska, problemi prilagodbe novim uvjetima još su akutniji, pa su potresi u gospodarstvu još dublji, te je niz industrija došao u teškoće i bankrotirao.
Pred urbanistima, gradskim planerima, pred konzervatorima, povjesničarima gospodarstva i pred političarima našle su se prazne zgrade, napušteni pogoni, cijeli industrijski kompleksi s kojima su se otvorili brojni problemi, ali u isto vrijeme otvorile su se i neke nove mogućnosti valorizacije te industrijske baštine.
Torpedo iz ptičje perspektive na fotografiji Miljenka Smokvine