| 
Vatroslav Cihlar, fotografija za zagrebačku Panoramu, 1960.
| Od 1. studenog 1945. do 28. siječnja 1946. godine Cihlar je bio zaposlen u Nakladnom zavodu Binoza u Zagrebu. Od 1. kolovoza 1946. do 1. siječnja 1947. bio je dopisnik zagrebačkog Narodnog lista za Rijeku, Hrvatsko primorje i Istru. Preselivši se u Rijeku, otvorio je novo poglavlje u svom životu i s neočekivanom strasti bacio se na proučavanje prošlosti grada, a osobito njegove kazališne povijesti. Prvi rezultat vidi se iz dopisa od 12. lipnja 1947. godine.
Nakladni zavod Hrvatske
/Muzički odjel/
Zagreb
U vezi s usmenim razgovorom sa drom Milanom Majerom priopćujem Naslovu kratak opis i sadržaj moje knjige Ivan Zajc u Rijeci ili Riječki dani Ivana Zajca.
Knjiga bi obuhvaćala oko 6-7 štampanih araka sa reprodukcijama, slikama i faksimilima, a u njoj bi bilo opisano riječko razdoblje Ivana Zajca (od g. 1831. do
g. 1862.) zajedno sa kulturno i političko-historijskim prikazom Rijeke iz polovice 19. vijeka (još do sada uopće neobrađeni riječki Ottocento, s posebnim osvrtom na hrvatski politički i kulturni značaj Rijeke).
Po prilici bi knjiga obuhvatila ovaj materijal:
Rijeka u doba Ivana Zajca
Zajčevo rođenje, školovanje i djelovanje u Rijeci sve do njegovog odlaska u Beč i Zagreb
(Zajc kao ravnatelj riječke opere, ravnatelj i profesor
riječke muzičke škole, skladatelj itd.)
Ilustracije iz Zajčevog riječkog doba (do sada još nigdje objavljene).
Knjiga bi bila napisana na osnovu još neobjavljenih spisa, dokumenata i bilježaka, što sam ih sabrao u riječkom državnom i kazališnom arhivu.
Kao mali isječak iz tog materijala objavio sam već u prvomajskom broju Riječkog lista (1. V. 1947. g.) članak Ivan Zajc – skladatelj prve himne riječkih radnika, koji
prilažem ovom pismu.
Smrt fašizmu – Sloboda narodu!
Vatroslav Cihlar
Rijeka – Via Zagabria 10/III p. Cattalini»
(Državni arhiv, RO 24, Cihlar)
Knjiga o Zajcu, kao i niz njegovih kasnijih projekata, nikad se nije pojavila, što je bila posljedica odviše neurednog i nesigurnog života – tako i industrija privukli u grad, nije više bilo mjesta u ozidanom gradskom središtu, dozvoljeno im je, da izgrade izvan zidina drvene barake za stanovanje; jedino su se morali obavezati, da će u slučaju rata porušiti svoja drvena zdanja. To je bio ujedno i početak proširenja Rijeke na širokom i slobodnom prostoru izvan gradskih zidina, koje su kasnije posvema nestale u toku proširenja grada |