Fenomen darivanja ex voto slika u okviru pomoračke tradicije našega kraja, svjedočanstvo je vjere, istinske religioznosti, društvenog i ekonomskog statusa pomoraca i izraz likovnog ukusa određenog vremena, u ovom slučaju tzv. zlatnog doba riječke povijesti kraja 19. i početka 20. st. Informativno je opisan samo onaj dio zbirke koji se odnosi na votivne slike pomoraca s motivima nesreća na moru, brodova u oluji ili nekoj drugoj katastrofalnoj pomoračkoj situaciji sa sretnim ishodom. Pri tome je fokus sagledavanja na likovnosti, stilskoj obradi djela i slikarskoj tehnici te eventualnom autorstvu, a ne na drugim slojevima koje takve slike sadrže, npr. povijesnim izvorima i dokumentaciji o nekim događajima, vrsti i konstrukciji brodova, teretu, ruti ili posadi brodova, što sve može biti ciljem istraživanja i tumačenja određene epohe, društva, običaja i života Rijeke i primorskog kraja, posebno zato jer uz sliku ide i detaljan opis datuma i mjesta nesreće. Rukopisom pri dnu slike navodi se vlasništvo, vrsta i ime broda, kapetana, polazne i završne luke, trenutačni geografski položaj broda, datum i sat nesreće, i to na starijim slikama na talijanskom a kasnije na hrvatskome jeziku.
| 
Nepoznati autor: Brik Genio, 1844., ex voto kap. Giovannija Cosulicha
|
Nije spomenuta u spisima UNESCO-a ni trsatska crkva, odnosno Zavjetna kapela gdje se čuvaju pomoračke votivne slike 19. i 20. st. koje nemaju iznadprosječnu umjetničku vrijednost, no Trsatsko je svetište posebno stoga što je jedino i zavjetno i hodočasničko marijansko svetište. Trsatske slike nisu izuzetne umjetnine jer one nisu ni naručivane ni stvarane s takvim pobudama ni pretenzijama, već ih se može promatrati kao pučko, odnosno građansko amatersko stvaralaštvo. Osnovni je smisao tih votivnih slika bio dati što snažniji opis pogibeljnih trenutaka kontrastiran s blagim, zaštitničkim i spasiteljskim djelovanje Majke Božje Trsatske, prisutne gotovo na svim slikama, te izraziti zahvalnost za spasenje i milost koja je stradalnicima ukazana zahvaljujući svetačkom posredovanju. Pomorci, najčešće kapetani koji su bili nerijetko i brodovlasnici, a koji su slike naručivali i darovali, nastojali su u njima uz dramatičnost trenutka iskazati ujedno i svoj društveni status, bogatstvo i gospodarski uspjeh kroz upravo taj opasan i mukotrpan život, povremeno izložen najsnažnijim emocijama i naporima očuvanja mukom stečene imovine (broda), poslovnog renomea (tereta), ali i gologa života svoga i svoje posade. Neki su kapetani naručivali i donirali slike crkvama i po nekoliko puta (npr. bakarski je kapetan Ivan Šepić, za isti brod Reka, naručio u dva navrata, 1856. i 1866., votivne slike kod različitih majstora, G. Luzzoa i A. Rouxa, nakon sretnih ishoda dvaju različitih opasnih događaja).
Bogorodičin se lik gotovo neizostavno pojavljuje na slikama iz 19. st., dok je na onima iz 20. st. nešto rjeđi. Majka Božja je najčešće prikazana doprsno, u procjepu olujnog neba ili u mandorli od oblaka s djetetom u naručju. Odjevena u crvenu, odnosno ružičastu haljinu, ogrnuta je modrim plaštem kojim je prekrila i okrunjenu glavu, a na prsima joj šestokraka zlatna zvijezda. Na nekim je slikama njena glava okružena aureolom ili pak svjetlosnim zrakama, a na nekim prikazima je s krunicom u ruci. Ponegdje sjedi na prijestolju, a ponekad stoji kao cijela figura. Dijete Isus nosi također zlatnu krunu i najčešće bijelu haljinu, ponekad ima u ruci krunicu, a prikazivan je u različitoj starosnoj dobi od djetešca u povojima do stojećeg dječarca.
| 
Nepoznati autor: Nava Tonka, 1857., ex voto škrivana Biaggiaa Frankovicha
|
Jedrenjaci i parni brodovi gotovo su uvijek prikazani u ekstremno uzburkanom, olujnom moru, dok poniru u zapjenjene divovske valove koji prekrivaju polovicu brodskog trupa. Jedrenjacima su nerijetko rastrgana jedra ili polomljeni jarboli, a na nekim slikama je oko broda, po valovima, porazbacan plutajući odbačen teret. Na nekim je slikama pak prikaz borbe pomoraca s razbješnjelim morem na samome brodu ili prizor kako su neki potražili spas u barkama za spasavanje ili u valovima. Pretežno su to noćni prizori s bljeskom munja, mračnim i prijetećim oblacima, sve u cilju pojačavanja dramatičnosti trenutka.
| 
Antoine Roux: Reka, 1866.
|
Vjernost prikaza samog broda i njegovih obilježja danas je prilično upitna s obzirom na činjenicu da se najčešće i ne zna tko su bili slikari i kakve naobrazbe, kako su zapamtili izgled broda. Vjeruje se da su to bili pretežito anonimni pučki, odnosno gradski obrtnici, priučeni i potom specijalizirani za tu vrstu radova, poznati u svom okruženju po uspješno pronađenoj tipskoj formuli u rješenju likovne predodžbe, odnosno ikonografskog tipa jedrenjaka/broda u oluji. Možda su imali već unaprijed naslikane slike, pa im samo dodali natpis. Neki od tih autora stekli su i međunarodnu reputaciju u pojedinim lukama – Trst, Venecija, Napulj, Genova, Marseille ili Amsterdam, gdje su im se narudžbom za ex voto obraćali netom spašeni kapetani ili članovi posada nakon havarije, čekajući da im se popravi nastala šteta. Takvi, igrom slučaja međunarodni naručitelji, zatečeni u stranoj luci, povratkom u svoju, često daleku domovinu, prenijeli su sa slikom i glas o slikaru. Ovi renomiraniji slikari potpisivali su se na slike (Ivancovich, Luzzo, Funno, Roux) i može ih se razlikovati po stilu i tipu prikaza brodova. Nerijetko se taj zanat njegovao kao tradicionalni obiteljski posao. Cijeli niz slikara brodova danas je vrlo zanimljiv stručnjacima koji opisuju rad pojedinih majstora na razrađenoj ljestvici njihovih dosega. Velik je broj kolekcionara i muzeja koji se bave isključivo tom tematikom, posebice u zemljama jake pomorske tradicije sjeverne Europe i Amerike. No većina tog interesa ipak je za tipove brodova, a ne za temu pomoračkih slika ex voto, o čemu je literatura vrlo oskudna, posebice za 19. i 20. st.
RENOMIRANI AUTORI, 19. ST.
| 
Vincenzo Luzzo: Bark Descovich A.(ntonio), 1878.
|
Talijan Giovanni Luzzo bio je aktivan u Veneciji između 1851. i 1877. godine slikajući brodovlje akvarelom i gvašem, pa su nerijetko venecijanske palače, naročito Duždeva, bile pozadina naslikanih jedrenjaka prikazanih pod punim jedrima, sa zastavama, u vrlo pitoresknoj scenografiji. U Zavjetnoj kapeli je njegova ex voto slika s noćnim olujnim prizorom austrijskog jedrenjaka barka Antal koju su donirali kapetan Giacomo Brosovich, časnici i posada nakon što se brod našao u strašnom fortunalu 12. svibnja 1858. u Lionskom zaljevu. Slika je rađena akvarelom s mnoštvom minucioznih detalja jedrilja i opreme, nekoliko mornara na palubi te morskom pjenom na krijestama tvrdih i dubokih, neuvjerljivih, valova. Majka Božja i dijete imaju zlatne krune i aureole, a smješteni su u gornji lijevi kut.
Giovanni Luzzo je autor signiran i na slici koja prikazuje bark Genio pod austrijskom zastavom, a naslikao ju je kao uspomenu na njegova dugogodišnjeg kapetana Kuzmu Randića. Genio je bio u vlasništvu obitelji Cosulich de Pecine, a prikazan je u mračnoj oluji smeđih tonova, poput orahove ljuske na velikim valovima, kao zahvala kapetana Randića i posade za spasenje tog barka kojeg je 1867. zahvatila oluja na putu iz Aleksandrije za Cork. U riječkom okruženju ima još slika ovog autora, no ne i u kapeli.
Izgleda da je Giovanni Luzzo bio rodonačelnik venecijanske slikarske obitelji koja je ovu vještinu nastavila sinovima Vincenzom i Antonijom. Vincenzo Luzzo izradio je prikaz barka Descovich A., zahvaćenog uraganom 27. i 28. siječnja 1878. na otvorenom moru između Sardinije i Baleara kada su mu potpuno uništena jedra. Brod je već i ranije imao nekoliko nezgoda, ali je ova bila očito značajnija kad je brodovlasnik Antonio Deschovich sliku naručio kod tog poznatog venecijanskog slikara. Žuto more opasno je uzburkano i prelazi preko palube s koje je već otpao dio tereta te pluta uokolo broda. Neki mornari posluju na krmi oko čamca za spasavanje dok su se drugi stisli na provi pod prednjim jarbolom rastrgana jedra. Bogorodičin lik s krunom, a djetetov s aureolom u otvoru je neba najcrnjeg oblaka u gornjem desnom kutu.
Treći predstavnik obitelji Antonio Luzzo radi istovremeno s Vincenzom, a autor je zavjetne slike brigantina Mirto zahvaćenog olujom 1880. na Atlantiku između Azora i Kanara kad su mu poderana sva jedra i kada je izgubio čamce za spašavanje. More je, kao i na drugim onodobnim slikama, prikazano poput tamnih oblih kanala s bijelim vitičastim krestama, no ipak nešto usitnjenije fakture, vidljivog svladavanja akvarela, s tonski artikuliranim tmurnim nebom na kojem se ukazuje i pomaže Majka Božja Trsatska s djetetom, oboje s krunama i aureolama. Očito joj je kapetan Luigi Gelletich morao naručiti zavjetnu sliku kao zahvalu za spasenje. Na slici su pri kasnijim hodočašćima Zavjetnoj kapeli stavljeni potpisi i imena vjerojatno potomaka tada spašene ili stradale posade.
| 
Giovanni Luzzo, Nava Antal, 1858., ex voto kap.Giacoma Bresovicha
|
Michele Funno slikao je brodove u Napulju između 1837. i 1865., najčešće gvaševe jedrenjaka na papiru, ali ponekad i parne brodove. U ovom je slučaju kapetan Kuzma Randić naručio Funnou zavjetnu sliku brika Gennio nakon što se jedva spasio pod naletima snažnog zapadnjaka kod otoka Palmerole, gdje mu je prijetilo nasukavanje na obalne stijene. Slika je izrazito plave boje uskipjelog mora i oblačnoga neba na kojem se nad brodom pojavila spasiteljica - Kraljica mora, kao oranta u bijeloj haljini s modrim plaštem i zlatnom zvijezdom na prsima te raskošnom krunom na glavi. Brod je potpuno nagnut na bok, poderanih jedara, s uočljivom austrijskom zastavom.
Francuski slikar brodova Antoine Joseph-Ange Roux bio je aktivan u Marseilleu između 1765. i 1835., živjeći od slikanja brodova u tehnici akvarela. Slike su mu s dosta dramatičnog naboja zbog razdrobljenih oblika, a vrlo je uspješan u prikazu uzburkanog mora, posebno uvjerljivo zapjenjenih valova i tonski slikana oblačnog neba. Oblaci su vrlo dinamično prikazani s djelomično crnim partijama nasuprot onima gdje probija plavetnilo vedra neba. Prevladavajući kolorit njegovih slika je svijetle, žućkasto-plave game, što je vidljivo na obje slike u Zavjetnoj kapeli. Na jednoj je prikazan brik Vincenzo Corriere riječkih vlasnika Šarinića i Schneidera, koji je iznenada početkom 1857. na Sredozemlju zahvaćen orkanskim vjetrom izgubio dio tereta, palube i jedara, te se nakon dva mukotrpna dana uspio spasiti na Malti. U znak zahvalnosti za uslišane molitve slika je naručena u Marseillesu i dospjela na Trsat, iako na slici nema lika Majke Božje.
Na drugom Rouxovom akvarelu prikazan je bivši bark preuređen u brik Reka, kojega je olujna nepogoda zatekla krajem 1866. u opasnom tjesnacu Capo d'Ora u Egejskom moru, prepunom hridi koje su samo čudom izbjegnute uslišanim molitvama Majci Božjoj prikazanoj na slici u gornjem desnom kutu. Kapetan Ivan Šepić od poznatog slikara naručio je sliku i poklonio je Zavjetnoj kapeli Majke Božje Trsatske. Ovaj jedrenjak plovio je 30-ak godina na ruti Crno More – sjeverna Europa, a nakon dvije posebno dramatične oluje sretnog ishoda, zabilježene na votivnim slikama, u trećoj je stradao potonućem.
Belgijski slikar Carolus Ludovicus Weyts (1828. – 1876.), koji je živio u Antwerpenu učeći od oca Petrusa, radio je pretežno slike brodova na poleđini stakla i poneka ulja, a naslikao je 1875. bark Ban Mažuranić (u bakarskom muzeju) s imenom prvog kapetana Leopolda Paicuricha i sa zastavom H(rvatskog) B(rodarskog) D(ruštva) iz Bakra. U Zavjetnoj kapelici nema te slike, ali je tamo zavjet Mažuranićeva kapetana Nattalea Berettinija i posade jedrenjaka koji su se danima borili protiv propuštanja mora u brod, i koje je zaustavljeno jednim, čudom zabijenim, kamenom u oplatu broda. Taj je kamen sačuvan, pribijen na daščicu s posvetom od 15. XI. 1897. te prinesen Zavjetnoj kapeli na dar.
Bazilije Bartol Ivancovich (1815.-1898.) postao je naš najpoznatiji slikar brodova u tehnici ulje na platnu. U 19. st. djelovao je u Trstu (tadašnjoj luci Austrije), po Italiji i u Dubrovniku portretirajući veće jedrenjake ali i nove parobrode. Ivancovich, kao brodski kapetan po profesiji, svojim slikarskim talentom mogao je na najbolji način primijeniti bogato nautičko iskustvo u svojim sjajnim uljnim slikama brodova, obično prikazanih pred lokalnom obalom pod punim jedriljem s drugim jedrenjacima u pozadini. Najčešći naručitelji Ivancovicevih slika bili su talijanski i dubrovački pomorci, kapetani i brodovlasnici, ali ih ima i u Hrvatskom primorju u muzejima Rijeke i Bakra U Zavjetnoj se kapeli na Trsatu nalazi slika barka bakarske flote Olga R.(andić), koji je listopada 1881. bio zahvaćen olujom u kojoj je izgubio jedra, pa se kapetan Juraj Mikuličić s posadom zavjetovao da će zahvaliti na pomoći Majci Božjoj Trsatskoj.
ANONIMNI AUTORI, 19. ST.
Među pomoračkim votivnim slikama trsatske Zavjetne kapele ona anonimnog autora, iz siječnja 1845., i spada među starija djela zbirke. Prikazan je austrijski pelig Cattone kapetana i vlasnika Giovannija Minacha, koji je bio nošen jakim južnim vjetrom od Lida do Tršćanskog zaljeva, uz stalnu prijetnju potonućem. Uništeno mu je bilo veliko stražnje jedro, izgubio je tegljenu barku, a morao je biti odbačen i dio tereta, dok su se visoki valovi prelijevali preko palube. Valovi su tretirani vrlo tvrdo, poput dubokih kanala s pjenom na vrhu, a nebo jednolično sivo s otvorom u gornjem lijevom kutu s pojavom Majke Božje s djetetom, oboje s krunicama u ruci. No sitni detalji prove, posade i opreme čine ovu sliku narativnom i zanimljivom. Na slici je i mali natpis Ave Maria, kojeg je vjerojatno netko od posade naknadno dopisao (poput grafita) pri nekom od hodočašća Trsatu, što nije bila rijetkost.
| 
Skuner Ninfa, 1855., ex voto kap. Giovannija Ticha
|
Za primljenu milost, tj. PGR (Per Grazia Ricevuta) i spasenje iz orkana, kojim je austrijska nava Tonka bila zahvaćena 3. siječnja 1857. u Bristolskom kanalu, brodski pisar i prvi časnik Blaž Franović zavjetovao se zahvaliti jer je putovanje završilo sretno, pred Cardiffom, na smirenom moru. Prizor je i na ovoj slici noćni, s tamnim sivim kišnim nebom koje je probijeno mandorlom s Majkom Božjom s djetetom. Valovi su neobično dugački i zapjenjeni, prelijevaju se preko palube, no autoru slike ne zna se ime.
Nepoznatiji je akvarelist vrlo korektno, a živopisno, prikazao bivši bark Jozo preuređen u brik Erminia P. dok se u oluji 1866. bori na Jonskom moru s valovima i sa sjeveroistočnim jakim vjetrom koji mu je poderao prednje jedro. Anonimni su, zasada, dok se zbirka ne obradi, još mnogi autori zanimljivih zavjetnih slika s kojih se iz ex voto zapisa na slici doznaju brojni detalji oluja u kojima su se našli u 19. st. brikovi Maria Andrina, zatim Arno, prikazani u nesreći 1841., kao i Figlia Jenny 1860.,Temi 1871., Filomena 1879., i SS Szent Laszlo, 1893., svi u borbi s valovima.
AUTORI, 20. ST.
Krajem 19. st. počinje era parnih željeznih brodova koji isprva rabe istovremeno i paru i vjetar kao pogonsku silu, ali jedra ipak nestaju u dimu parnjača. Iz 1893. potječe zavjetna slika kapetana i posade parnog broda Szent Laszlo nakon spasenja iz oluje koja je zahvatila taj brod ugarskog društva Adria 1893. u Kanalu sv. Đorđa kod Godlinga i uništila mu kormilo.
Nepoznatog je autora i votivna slika SS Arad u borbi s velikim valovima 1923., kao i broda SS Epidauro koji se veljače 1923., kako piše pomorac Josip Ban, našao «na velikom pogibelju blizu mesta Beškaje. Već smo svi misleli da nan nema spasa ali Blažena Marija od škapulera nas je spasila.» Slična je i slika nepoznatog autora parnog broda Java koji se krajem 1929. našao u oluji prolazeći Kanal La Manche, oduvijek opasan po nevremenu.
| 
Nepoznati autor: M/B Java,1929.
|
Iako je tijekom 19. st. naslikao nebrojene jedrenjake, s pojavom parnih brodova Giovanni Luzzo slika i njih. Potpisao se pod prikaz broda SS Kossuth Ferenz - Fiume, Venezia, 23. X. 1911. Uokolo broda crnog trupa, vrlo pomno iscrtanih detalja, mnoštvo je zapisa i potpisa različitih rukopisa koje su ostavili posjetitelji jer su vjerojatno imali neke veze s tim brodom.
Sve je više zavjetnih slika za nove, snažne parne brodove koji su bezobzirno potisnuli jedra od početka 20. stoljeća putujući morima. Unatoč tehnološkom napretku, snažnoj konstrukciji i dizajnu, pokazali su se jednako ranjivima u jačim olujama kao i sva dotadašnja plovila. Svi autori 20. st. u Zavjetnoj kapeli nisu poznati niti su signirani, pa možemo za sada govoriti samo o nekolicini potpisanih.
Vrlo poznat i popularan slikar brodova prve polovice 20. st. bio je Paolo Klodic de Sabladosky. Živeći u Trstu mnoge je slike izradio za tršćanske naručitelje, a nije odbio ni izvedbe ex vota riječkih pomoraca. U Zavjetnoj je kapeli njegovo signirano ulje iz 1929. s gigantskim prekooceanskim brodom Vulcania, uz jedan manji brod u opasnoj blizini. U desnom gornjem kutu dva anđela nose čudotvornu sliku trsatske Bogorodice, dok iz napisa pri dnu, nevještim rukopisom i hrvatskim jezikom ispisana, stoji molba pomoraca da ih sačuva od zla.
Uz mnoge slike 20. st. hrvatski je slikar Vladimir Kirin boraveći neko vrijeme na Trsatu, radeći Križni put za crkvu, izradio sliku s dramatičnim prikazom brodoloma nekog jedrenjaka koji tone pod stjenovitom obalom, a iz valovlja mu viri tek vrh jarbola. Nešto dalje drugi jedrenjak bori se protiv struja da ga ne bace na obalu gdje stoje zdvojni promatrači.
Od onih najrecentnijih treba izdvojiti gotovo fotorealističku sliku Jugolinijina broda na slici nepoznata autora (najvjerojatnije Riječanina Nevenka Žunića) koja prikazuje suvremeni motorni brod iz ptičje perspektive, novijeg izgleda i oblika, kako se prekriven valovima bori održati svoju rutu u olujnom moru.
ZAKLJUČAK
Premda nedovoljno istražena i neobrađena zbirka pomoračkih ex voto slika u Zavjetnoj kapeli Majke Božje Trsatske u franjevačkom samostanu na Trsatu u Rijeci, ona predstavlja zanimljivu građu jednog slikarskog žanra i tematike, koja je istovremeno povijesno-dokumentarana jer ilustrira razvoj brodogradnje i pomorstva, kretanje kapitala i vlasništva pomorske trgovine, ali govori i o fluktuaciji likovnih utjecaja s jedne obale na drugu, ovisno o mjestu narudžbe i izvedbe slikarskog djela donijetog u Rijeku kao zavjetni dar Trsatskoj Gospi, u dubokoj vjeri u njene čudotvorne moći. Premda često nevješto i naivno izvedene, koloritom, stilom i tekstom ove zavjetne slike često proizvode snažne emocionalno-psihološke efekte u promatrača, te umjetnički dosezi nisu u prvom planu kvalificiranja samih slika.