Sve je počelo raspravom o nogometu. U rujnu 2011. godine nekolicina članova Facebook grupe Riječka enciklopedija Fluminensia, raspravljajući o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, došla je na ideju da u Rijeci rade grafite s temom sporta. Onda je, sada moderatorica grupe, Vedrana Spadoni Štefanić predložila da idu korak dalje i da se grafitima ovjekovječe i aktualiziraju zanemareni i zaboravljeni ljudi, događaji i pojedinosti iz riječke povijesti i sadašnjosti. I počela je serija grafita REFaj se. Prvi grafit, predložila je Spadoni Štefanić, neka simbolično bude Loligo (tal. lignja), kako bi na površinu izronila zaboravljena priča o prvoj znanstvenoj podmornici u svijetu koja je projektirana i sagrađena u Rijeci.
LOLIGO
Loligo je "izronio" na lukobranu Sportskog ribolovnog društva Kantrida u studenom 2011. godine. Eduardo Filipović – SEC, koji je inicijalno predložio da se grafitima obilježe važni sportski trenuci Rijeke, oslikao je čak 12 metara lukobrana kako bi prikazao nekadašnje čudo svjetske tehnologije – podmornicu projektiranu u riječkom Whiteheadu, sagrađenu u brodogradilištu Danubius Werft Fiume – današnjem 3. maju i porinut u u more 15. srpnja 1914. Financijer i idejni pokretač bio je Paul Schottländera, mecena tadašnje Zoološke stanice u Rovinju, za koju je bio namijenjen. Loligo je na lukobranu prikazan gotovo u svojoj punoj veličini – bio je dug 12,24 metra, maksimalna širina bila mu je 2,7 metara. Pokretao ga je elektromotor snage 30 KS, i mogao je dostići brzinu od 4 milje na sat na površini te 7 milja na sat u uronu, a procijenjena dubina urona bila je 50 metara.
Ova mini podmornica bila je tada najmodernije dostignuće svjetske tehnologije, u potpunosti projektirana za znanstvena istraživanja podmorja. Uz tri člana posade (zapovjednika, kormilara i inženjera) bilo je u njoj mjesta za još dvije do tri osobe, uključujući jednog ronioca za kojega je bila napravljena posebna komora te otvori za podvodna snimanja. Loligo je bio konstruiran bez periskopa, kao jedinstveni plutajući laboratorij sa svrhom da prikuplja uzorke flore i faune te služi istraživanju podmorja. Planirano je da ga kapetan Max Valentiner odvede u Rovinj nakon testne vožnje, ali je u kolovozu rat poremetio sve prethodno zacrtane hodograme. Kada je izbio Prvi svjetski rat, Loligo je zaplijenjen i odveden u riječki Whitehead na preinaku koja ga je trebala pretvoriti u ratnu podmornicu mornarice Austro-Ugarske Monarhije. Dodan mu je periskop, dva nosača torpeda i nautička oprema. Cijena dodatnih intervencija penjala se na 75.000 kruna, a nabavna cijena bila je 200.000 kruna. Bilo je planirano da mu se ugradi jači benzinski motor, od 60 KS, i podvodni deplasman podigne na 60 tona, ali se od toga odustalo, jer je postalo jasno da Loligo ipak ne može postati učinkovita ratna podmornica. Bio je jednostavno – premalen. Tako je dočekao kraj rata u Rijeci, bez ispaljenog metka, i polako je trunuo na riječkoj obali kraj Whiteheada. Ondje je 19. svibnja 1927. godine prodan u staro željezo za 13.000 lira. .....