U Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji čuva se ostavština dr. Albina Edera, bečkog liječnika koji je svojim djelovanjem u Lovranu postao neizostavnim dijelom povijesti zdravstvenog turizma na sjevernom Jadranu. Nakon školovanja i rada u očevom sanatoriju u Beču, 1892. godine dolazi u Rovinj, gdje postaje primarijus u dječjem Morskom lječilištu Nadvojvotkinja Marija Teresia. Rovinj napušta 1894. godine, kada dolazi u Lovran, gdje ostaje do svoje smrti 1916. godine.
U Lovranu otvara privatnu liječničku ordinaciju u novoizgrađenoj vili Elsa, a zatim se aktivno uključuje u tada aktualna nastojanja oko preobrazbe Lovrana u atraktivnu turističku destinaciju. Smatrao je da Lovran može postati moderno, svjetski poznato morsko lječilište, a kao njegovu posebnost u odnosu na druga susjedna jadranska klimatska lječilišta (Opatiju, Lošinj, Crikvenicu) isticao je blizinu planinskog masiva Učke. Prepoznavši važnost prometnog povezivanja Lovrana i Učke, zalagao se za gradnju male električne zupčane željeznice koja bi goste i izletnike liburnijskog područja vodila do podnožja vrha Vojak. Prema Ederovoj viziji, tamo bi bili sagrađeni hotel i vile za odmor, a posjet Učki postao bi nezaobilaznim dijelom turističke ponude ovoga kraja.
Zbirku dr. Albina Edera u opatijskom muzeju čini dokumentarna građa, fotografije te sitni medicinski pribor kojeg je doktor koristio u svojoj lovranskoj ordinaciji. U kontekstu lokalne povijesti te povijesti turizma najzanimljivi su elaborati o razvoju Lovrana kao lječilišta te dopisi i nacrti koji se odnose na projekt povezivanja Lovrana s Učkom električnom željeznicom.
...