Putničko-teretni parobrod Persia porinut je 17. studenog 1902. godine za račun tršćanskog brodara Lloyd Austriaco. Kao i veći broj austrougarskih trgovačkih brodova koji se nisu koristili u Velikom ratu, poslan je na mrtvi vez na sidrištu Prokljanskog jezera kod Šibenika, od 20. studenog 1915. do šestog studenog 1918. godine.
Nakon kraja rata, 3. siječnja 1919. godine prešao je u vlasništvo drugog tršćanskog brodara – Lloyd Triestino. Iste godine dat je u najam saveznicima za jednu sasvim posebnu misiju. Brod je isplovio iz Trsta za La Speziju gdje je trebao ukrcati trinaest tisuća tona oružja za Vladivostok. Oružje je trebalo biti poslato kao podrška vojnoj akciji koja se upravo pripremala duž Transsibirske pruge u samom Sibiru, gdje su Česi, Talijani i saveznička misija pokušavali odbiti boljševike tijekom građanskog rata 1918. - 1919. godine.
Za vrijeme plovidbe brod je oteo i usmjerio ga je prema Rijeci zapovjednik kap. Antonio Sulfara. Tako je Sulfaro ušao u povijest kao sudionik posljednjeg piratskog napada na Sredozemlju: brod, Persiju, kojim je zapovijedao, pun oružja, doveo je u Rijeku koja je bila zaposjednuta arditima Gabriellea D'Annunzia. 
Dogodilo se to četvrtog listopada 1919. godine, a cijela akcija je dogovorena između kapetana Sulfara i Giuseppea Giuliettija, koji je bio predsjednik sindikata pomoraca (Federazione Italiana Lavoratori del Mare). Giulietti je poslao sindikalca Umberta Poggia da pomogne Sulfaru kojem je pak bio cilj pomoći D'Annunziju kojeg je vatreno podržavao.
Saznavši da je Gestione Interalleata (koju su stvorili Francuska i V. Britanija da bi podržali Bijelu armiju barona Wrangela koji se borio protiv Crvene armije pod vodstvom Trockog) unajmio parobrod Persiju, od 9.000 tona (od brodara Lloyd Triestino). Za prijevoz oružja u Rusiju kroz Crno more, Giulietti je angažirao sve snage sindikata. Persia je bila privezana uz obalu vojnog arsenala u La Speziji, gdje se kriomice obavljao ukrcaj. U tom trenutku počinju parlamentarni upiti. Predsjednik vijeća Parlamenta, Nitti, odgovara da Persia krca „stare kante i staro željezo“ za Kinu. U stvari trajao je ukrcaj 30.000 pušaka modela 91, tisuću konjičkih pušaka, deset brdskih bitnica s municijom tisuće metaka. Sindikalci to saznaju, pa odlučuju bojkotirati operaciju. Umjesto „bijelima“, oružje će završiti kod D'Annunzija. No, potreban je podoban zapovjednik i, odabran je Antonio Sulfaro, koji pristaje na akciju. Nije bio socijalist i nije podržavao Trockog, ali podržavao je D'Annunzia. Upravo tih dana vojnik-pjesnik, kako su ga zvali, osvaja Rijeku, progašava je Reggenza Italiana del Carnaro i sa svojim legionarima izaziva saveznike koji su odredili da Rijeka prema Versajskom ugovoru, pripadne Jugoslaviji.
Sulfaro i Poggi unajmljuju radiotelegrafistu Vincenza Tatozzi, diva od čovjeka uvijek spremnog na avanture, ali i čovjeka koji obožava D'Annunzia. Ta će tri čovjeka preuzeti brod na kojem je 45 članova posade i kojim zapovijeda jugoslavenski državljanin iz Ljubljane, a prvi časnik je poznati srpski nacionalist...
Dvadesetog rujna Umberto Poggi, kao sindikalac, traži od komande mornarice u la Spezija dozvolu da pregleda brod Persia, da provjeri uvjete rada posade. Dozvola je odbijena. Poggi inzistira, tvrdeći da je njegova namjera (i Giuliettija) da pozove posadu da ne ometa brodsku misiju. Dobiva dozvolu da posjeti brod, ali samo prilikom kratkog zaustavljanja broda u luci Messina. Njih troje vlakom odlaze na Siciliju i – čekaju brod. Tu Poggi, napokon, može kontaktirati s posadom. Među posadom je nekoliko sindikalno aktivnih, koje Poggi upoznaje s namjerom da se brod otme. S njima dogovara plan da se ilegalno ukrca i u noći prvog listopada, trojica se ukrcavaju preko pilotskih ljestvi koje su mornari spustili. Nakon nekoliko sastanaka u brodskom skladištu postignut je dogovor s cijelom posadom. U zoru brod isplovljava prema Port Saidu, odakle treba proslijediti za Crno more.
...