Mislim da je dosta ljudi u Hrvatskoj čulo za Apoksiomena. Čuo sam proteklih godina razna razmišljanja - neki misle da se radi o glumcu, drugi da je to nogometaš, treći da je junak SF filmova… ali me je ipak nekako razveselilo kada sam shvatio da većina ipak zna da je riječ o kipu, dosta starom, pa valjda i vrijednom.
U stručnim krugovima arheologa i povjesničara umjetnosti o Apoksiomenu se sve zna. No rijetko tko zna da se oko Apoksiomenova nalaza u lošinjskom podmorju isplela priča dostojna jednog dobrog krimiromana, koja je ipak završila hepiendom. Ispričati ćemo jednu neslužbenu verziju te priče, ali se unaprijed ispričavam ako ona možda i nije točna u svim svojim detaljima – jer ispričana mi je još davno, ne iz prve ruke, pa postoji mogućnost da je nešto u tom prepričavanju ispušteno. Ali priča je zanimljiva i vrijedi je ispričati od početka.
Kada se 1997. godine Henry Wouters, belgijski ronilac i amater - podvodni foograf, roneći na dubini od 45 m nedaleko otočića Vele Orjule, zadihan od savladavanja podmorske struje koja je bila u kontra smjeru, ulovio za neku stijenu da se malo odmori, nije ni slutio kakvu će promjenu taj dodir s navodnom „stijenom“ uzrokovati u njegovom daljnjem životu. Pogledavši malo bolje, sa zaprepaštenjem je shvatio da se rukom pridržava za koljeno nekog kipa čiji se oblik, napola zatrpan na podmorskoj sipini, jasno nazirao na pijesku. Kip je bio prilično velik, nešto veći od naravne veličine odrasla čovjeka, a od cijele skulpture dobro se vidjela glava, dio ramena, jedna ruka i jedna noga. Pribravši se, uspio je učiniti nekoliko podvodnih fotografija toga kipa.
...